photo-1509029032154-54ba8b3216d4-1200x800.jpg

U svakodnevnom životu često možemo naići na termin narcizam ili narcistička ličnost. Što je to narcizam, koje su njegove karakteristike? Jeste li i vi narcistička osoba i u kojoj mjeri?

U Psihologijskom rječniku (2005.) narcizam se opisuje kao samoljublje, prekomjerno bavljenje samim sobom, a narcistički poremećaj ličnosti se očituje u pretjeranom pridavanju važnosti samom sebi, precjenjivanju vlastite vrijednosti, snažnoj potrebi za pažnjom i obožavanjem, povećanoj osjetljivosti na svaku kritiku te sklonosti iskorištavanja drugih. Rekli bismo da su to ljudi koji su sami sebi najvažniji i koji druge ljude cijene dok ih obožavaju te da ne podnose ni najmanju kritiku.

Narcizam je dobio ime prema grčkom mitu o lijepom mladiću Narcisu koji se zaljubio u svoj odraz u jezeru ne shvaćajući da je to on. Tako je dugo i neprestano gledao sebe i divio se svom odrazu sve dok nije pao u jezero i utopio se. Za naše shvaćanje narcizma bitan dio priče je to da se zaljubio u svoju sliku, a ne u sebe. Tako je on zaboravio na sve svoje ostale potrebe, jer mu je vlastita slika o sebi bila važnija od svega. U mitu o Narcisu također možemo pročitati da je bio toliko lijep da su se drugi zaljubljivali u njega, ali on ih je sve bezosjećajno odbio i da nikoga nije volio, osim sebe samoga. Njegova najsnažnija potreba je bilo divljenje samom sebi.

U današnjoj kulturi je velik utjecaj i prisutnost medija i društvenih mreža, a oni nas svakodnevno bombardiraju slikama savršenih tijela, lijepih mladih lica. Stalno se stvaraju nove zvijezde u svijetu mode, glazbe, filma, pa to itekako podržava narcizam kao nešto poželjno i dobro. Velik je problem što ljudi često postaju popularni i to preko noći, često vrlo mladi, pa im je teret slave i popularnosti još teže nositi.

Za narcizam je karakteristično da naše mišljenje o sebi jako ovisi o drugima, mislimo da vrijedimo onoliko koliko pratitelja imamo na društvenim mrežama, koliko imamo pozitivnih komentara i koliko smo u skladu s trenutnim standardima ljepote i mladosti. Svi smo svjesni da su te vrijednosti površne, ali ipak ponekad padnemo na to jer živimo u takvoj kulturi i takve poruke je gotovo nemoguće izbjeći.

Svi u sebi imamo narcistični dio, samo je pitanje u kolikoj mjeri je to izraženo. Jedna od karakteristika narcizma je grandioznost. Želimo biti idealne supruge, majke koje nikada nisu pogriješile, uspješne poslovne žene. Tko to može izdržati? Ne treba posebno napominjati da mediji i društvene mreže jako pridonose ovoj slici i često nailazimo na članke o savršenim domovima, uglađenim manirima, lijepoj i skupoj odjeći i predivnim iskustvima s nezaboravnih putovanja, a sve popraćeno prekrasnim slikama na mrežama. To utječe na nas, htjeli mi to ili ne, premda smo svjesni da se na društvene mreže stavlja idealizirana slika sebe, ona koju želimo pokazati na van. Tako je lako osjećati se manje vrijednima, manje lijepima, manje uspješnima, što je samo druga strana medalje koju vežemo uz narcizam.

Ljudi s izraženim narcizmom jako ovise o mišljenju drugih ljudi, ambiciozni su a važno im je tuđe divljenje, moć i kako izgledaju drugima. Oni stalno traže nagradu i poticaje izvana. Ako nagrada ne dođe, onda nastoje biti još bolji u poslu, kao ljubavnici ili kao majke. Trude se bez uvida da li je kritika osnovana ili ne. Kada mi se drugi dive, sve je u redu. Ako pak nemaju udivljenje, napravit ću sve da ga dobijem, što znači da nisam slobodna nego se rukovodim tuđim reakcijama, a ne svojim unutarnjim potrebama i osjećajima.

Na površini su narcisi uglavnom socijalno dobro prilagođeni, mogu imati dosta prijatelja (ili bolje reći poznanika) ali drugi ljudi im često služe da bi postigli svoje ciljeve ili da bi održavali svoju sliku o sebi. Narcisi često misle da zaslužuju ono što žele pod svaku cijenu i okupirani su samima sobom. Lako ih je povrijediti, osjetljivi su, ali pritom ne vode računa o drugima. Oni su sebi na prvom mjestu. No, negdje u dubini duše imaju svijest da je to maska i silno se boje vlastite praznine. Zato toliko žive na van, zato su prisutni na društvenim mrežama, hvale se, pokazuju svoje uspjehe. Ako ih se konfrontira ili kritizira, lako se uvrijede i može se dogoditi da prekinu odnos.

Narcizam ima mnogo različitih lica i nekada ga nije lako prepoznati. Očit je kada osoba radi sve kako bi bila u središtu pozornosti. Ali, narcizam je čest i kod ljudi koji puno pomažu drugima jer na taj način održavaju sliku o sebi kao o dobrima i opet su u središtu pozornosti. Jer, ako ja pomažem drugima, oni me trebaju a to znači da vrijedim. Što bi se dogodilo kada bi prestali pomagati? To nikako ne znači da ne trebamo pomoći drugima u nevolji, ali je pitanje motiva zašto to radimo – zbog drugih ljudi koji su u potrebi ili zbog sebe samih? Narcistični mogu biti tihi i sramežljivi ljudi koji čekaju da ih drugi „otkriju“, kao da nose skriveno blago.

Kao što sam već napisala, narcisoidnost svi imamo, samo je pitanje koliko je ona izražena. Ona čak do neke mjere može biti potrebna i zdrava. Dobro je da volimo i cijenimo sebe na zdrav način, ali i da možemo podnijeti kritiku drugih i da smo relativno neovisni od drugih i od vanjskih okolnosti.
U literaturi se spominje termin narcistička povreda koja se dogodi kada se sruši naša slika o nama samima. Tada mislimo da smo jako loši, da smo sve pogriješili, neki imaju osjećaj da su upali u prazninu ili u „crnu rupu“ i to im je strašno za podnijeti. Kao da im je netko izmaknuo tlo pod nogama. Osoba u sebi nosi puno srama, nelagode, anksioznosti.

Kako prepoznati narcizam i kod sebe i kod drugih? Osobine narcističnih osoba jest da su egocentrični i da puno i rado pričaju o sebi, da im je važno da su u pravu, a drugi ljudi ih u suštini ne zanimaju, nema razmjene. Nekada ih možemo prepoznati kao one ljude koji stalno slušaju druge ali nitko o njima ništa ne zna, posebno ne o njihovim problemima. Možemo ih doživljavati kao snažne, a zapravo vrlo teško podnose kritiku i ne čuju druge, jer se brane od vlastitog osjećaja srama. Često kontroliraju ljude i situacije i drugima nastoje ne govoriti o svojim slabim točkama i problemima, jer se tako ruši slika o njima. Važno im je da prikažu sebe kao idealne – da imaju idealan brak, dom, djecu itd.

Također je karakteristično da stalno traže nešto novo, nemirni su, puni su energije. Vrijedni su, a često su i radoholičari, a to je način da stvari drže pod kontrolom. Ispod toga je veliki strah od unutarnje praznine, izgubljenosti, usamljenosti. Oni su ambiciozni jer traže izvana nešto što će ih umiriti i pobjeći od tog teškog osjećaja praznine i gubitka nade.

Što napraviti kada susretnemo narcistične osobine u sebi ili kod nama bliskih osoba? Najvažnije je da budemo blagi i puni poštovanja prema toj osobi ili prema sebi, a posebno da poštujemo osjećaj srama. Važno je ne osuđivati, jer je narcizam, kao i svaki druga struktura ličnosti nastala kao obrana odnosno to je bio način preživljavanja.

Tekst napisala:
Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije, ravnateljica Centra za djecu mlade i obitelj Velika Gorica

LITERATURA:
Psihologijski rječnik (2005): Jastrebarsko: Naklada Slap.


photo-1556911073-a517e752729c-1200x800.jpg

Često možemo pročitati razne tekstove na temu utjecaja prehrane na tjelesno zdravlje, no ono što jedemo utječe i na naše raspoloženje, kognitivne sposobnosti, produktivnost i cjelokupno psihičko zdravlje.

Hrana koju jedemo predstavlja jednu vrstu podražaja našem središnjem živčanom sustavu gdje se potom pokreću razne fiziološke reakcije. Iste se javljaju i prije, primjerice, osjećaj gladi na koji odgovaramo konzumiranjem hrane. Što ćemo u određenom trenutku pojesti, ali i kakve su naše prehrambene navike pod utjecajem je raznih čimbenika koji se tiču hrane i njezinog izgleda, mirisa i okusa, ali i društva i kulture u kojoj živimo, navike iz djetinjstva, dostupnost i cijena namirnica, mediji, društvene mreže i slično.


photo-1534643960519-11ad79bc19df-1200x800.jpg

Proljeće je mnogima najdraže godišnje doba, međutim, mnogi ga povezuju i s nekim ne tako ugodnim stvarima. Prisutan je proljetni umor, zasićenje, a kraj školske godine sve je bliži. Pojačava se pritisak u školi, pišu se testovi, puno je usmenog ispitivanja. U trenutku pisanja ovog članka do kraja školske godine ostalo je još samo šest tjedana! Uz sve navedeno, posljednjih godinu dana je svima otežano učenje i planiranje školskih i svih drugih aktivnosti zbog pandemije virusa COVID-19. Roditelji i učitelji od danas do sutra doznaju ponovno kreće online nastava i da je razred u samoizolaciji. To za sve znači brzu reorganizaciju posla i obiteljskog života.


pexels-anna-shvets-4672720-1200x800.jpg

Suosjećanje se općenito definira kao “Osjetljivost na patnju (vlastitu i tuđu) uz posvećenost da se ona smanji i prevenira”. Ljudi koji su suosjećajni u stanju su primijetiti i povezati se sa svojim i tuđim teškim iskustvima te imaju namjeru pomoći korištenjem znanja, vještina, snage i mudrosti.

Suosjećanje je važno zato jer je život težak. Naši životi ispunjeni su promjenama i gubicima. Stvoreni smo tako da starimo i umiremo, a često patimo zbog bolesti i tragedija koje nam se događaju. Naš mozak evoluirao je tako da je usmjeren na znakove prijetnje iz okoline – jer je pravovremeno uočavanje prijetnje našim precima bilo od presudne važnosti za preživljavanje. Zbog toga su danas naši umovi po svojoj prirodi problematični i teški za upravljanje. Primjerice, mnogi ljudi pate od tjeskobe i pretjerane brige jer njihov um “vrti” razne načine na koje nešto može poći po krivu. Naše emocionalne reakcije mogu biti zbunjujuće i kontradiktorne. Ljudski mozak ima zapanjujući kapacitet komentirati, osuđivati, procjenjivati naša osobna iskustva, emocije i reakcije. Imamo svjesnost o sebi koja može dovesti do toga da osuđujemo način na koji mislimo i osjećamo se. No, kad malo bolje pogledamo – jesmo li zapravo mi krivi za to što mislimo i za to kako se osjećamo?


judge-1200x675.jpg

U situacijama dramatičnih događaja kao što je stradavanje djeteta, svi se uznemirimo, a društvene mreže se užare. Većina ima potrebu nešto reći ili napisati, a u objavama je puno ljutnje i agresije. Nerijetko se traže brza rješenja, kažnjavanje pa čak i linč.

Zašto imamo jasan stav o nekom događaju, iako često nemamo sve potrebne informacije? Zašto odmah moramo pronaći krivca? Nije jednostavno odgovoriti na ova pitanja, niti je to cilj ovog teksta, ali se nadam da će on poslužiti kao poticaj za promišljanje i osvještavanje mehanizama koji su u osnovi takvih ponašanja. Oko nas je puno informacija, potrebno ih je „složiti“ u dojam, sliku. Često za to nemamo vremena, već moramo brzo reagirati. Jedan od razloga zašto težimo pojednostavljivanju informacija i guranju u kategorije je bolje snalaženje među njima. Mi brzo i lako stvaramo prve dojmove. Potreban nam je kratak susret s nekom osobom da bismo stvorili dojam, mišljenje o toj osobi. Jedna od posljedica je da pripadnike neke skupine smatramo sličnima ili istima, pa ćemo olako izjaviti da su „Dalmatinci lijeni“ ili da su „Škoti škrti“.


zachary-kadolph-Hl_o1K6OPsA-unsplash-1200x800.jpg

Generacijama se smatralo da je tjelesno kažnjavanje djece sastavni dio odgoja i da je to za dobro djeteta, da se na taj način „ubija neposluh i samovolja“. I danas neki roditelji smatraju da se putem batina dijete disciplinira, odgaja i „dovodi u red“. Čini se da je teško iskorijeniti takva roditeljska ponašanja. Roditelji često sebi daju objašnjenja, pa kažu da se djetetu ništa neće dogoditi ako dobije „malo po guzi“ ili često čujemo onu famoznu rečenicu „I mene su moji roditelji tukli, pa šta mi danas fali?“. Nevjerojatno je kako se batine kao odgojna metoda održavaju kroz stoljeća iako je vidljivo da ne daju pozitivne učinke osim kratkotrajnog efekta i izazivanja burnih emocija kod djece.


stress.jpg

Već je puno tekstova napisano o stresu, simptomima stresa, kako stres utječe na naš život. Ipak, živimo u izazovnim vremenima i stresne reakcije su danas učestale, a nalazimo ih već kod djece. Stres je povezan s pritiskom hoće li dijete izvršiti zadatke u školi, hoće li se upisati u željenu srednju školu ili fakultet, hoće li položiti ispit na fakultetu, a kasnije hoće li dobiti željeni posao. Kada se krene u svijet rada, stres se nastavlja balansiranjem između izvršavanja poslovnih obaveza i zahtjeva privatnog života, nošenjem s kratkim rokovima, ispunjavanjem očekivanja zahtjevnih šefova, a ti isti šefovi se pitaju hoće moći isplatiti plaću svojim radnicima. I tako unedogled. Čini se da pritiscima nikad kraja.


lonely-1200x803.jpg

the irony of loneliness

is we all feel it

at the same time

together – rupi kaur

Treba li čovjek biti samostalan i neovisan ili biti povezan i pripadati? Koji je pravi odgovor? I kada i koliko čega nam je potrebno?

Odgovor je – oboje. Imamo potrebu za autonomijom, samostalnošću, neovisnošću, jednako kao što imamo potrebu za pripadanjem, druženjem i povezanošću. Ovisno o tome čega nam u kojem trenu fali, za tim ćemo i čeznuti. S obzirom na trenutnu situaciju, nije neobično da imamo potrebu za druženjem i povezanošću s drugima i da se pritom može javiti osjećaj usamljenosti.


paige-cody-bOVZ_f3fbQM-unsplash2-1200x801.jpg

Privrženost je poseban emotivni odnos koji uključuje razmjenu udobnosti, brige i zadovoljstva, a karakterizira ga stanje u kojem se osjećamo sigurno, opušteno i zaštićeno. Prirodna potreba za ostvarivanjem privrženosti primjetna je od samog rođenja u odnosu gdje se novorođenče veže za jednu figuru; primarnog skrbnika (najčešće majku) koja postaje sigurna baza iz koje započinje istraživanje svijeta koji ga okružuje – u psihologiji poznato pod nazivom monotropija a predstavlja jedan odnos koji je važniji od svih ostalih.


photo-1527137342181-19aab11a8ee8.jpeg

Dok sam se 29. prosinca spuštala niz stepenice s desetog kata zgrade strahujući hoće li nas novi potres zateći negdje na stubištu, nisam imala pojma gdje je bio epicentar i što se sve zapravo dogodilo toga podneva. Samo sam znala da je bio puno jači nego onaj proljetos i da sam opet izgubila osjećaj one primarne sigurnosti u svome domu.  U tom trenutku, imala sam pred sobom samo cilj sa suprugom i mačkama koje su se “smrznule” od straha što prije sići pred zgradu gdje je već bila hrpa susjeda iz našeg i okolnih ulaza.


trauma.jpg

U posljednje vrijeme građani Hrvatske se suočavaju s događajima koji su drugačiji od svega dosad poznatog. Uz na žalost i smrtno stradale, mnogi ljudi su ostali bez domova, mnogima su kuće oštećene i nesigurne za život. Traumatski događaj je događaj koji je izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva i koji je izrazito negativan za bilo koga. Tu je obično riječ o ozbiljnoj prijetnji životu ili tjelesnom integritetu sebe, djece, supružnika ili bliskih ljudi. U traumu spada i iznenadno uništavanje doma, ali i pogled na drugu osobu koja je povrijeđena ili pak nazočnost nasilnom činu (Arambašić, 1996).


potres-djiete.jpg

"Teška vremena prijatelju moj, đavo ih odnio...” svira mi u ušima već danima....možda čak i mjesecima. Ova nam godina zaista ne da mira. A kad se napokon činilo da će malo "popustiti" desila se nova katastrofa. I nije teško oteti se dojmu da nema kraja...da godina koja nam dolazi neće biti nimalo bolja od prethodne...da nas priroda kažnjava...i još mnogo takvih crnih misli...Bile one istinite ili ne, mislim da je najvažnije da se zapitamo pomažu li nam da se bolje nosimo sa svime ovime što nam se trenutno događa.


1-4.jpg

Značajan dio onoga što šira javnost čita o depresiji tiče se blagdanske depresije. I osobno svake godine naletim na desetke članaka koji se bave "sindromom božićne depresije". Članci imaju naslove poput "Božićna depresija i kako se nositi s njom", "Pobijedi blagdansku depresiju" i "5 znakova da te hvata božićna depresija." Najčešće uključuju prikaze nekih slučajeva, komentare psihijatra ili psihologa i korisne savjete o tome kako izbjeći depresiju. Novine, radio i televizija ponavljaju isti taj obrazac. Ali što nam istraživanja govore o ovom toliko razglasanom sindromu?


zicbo.jpg

Značajan dio onoga što šira javnost čita o depresiji tiče se blagdanske depresije. I osobno svake godine naletim na desetke članaka koji se bave "sindromom božićne depresije". Članci imaju naslove poput "Božićna depresija i kako se nositi s njom", "Pobijedi blagdansku depresiju" i "5 znakova da te hvata božićna depresija." Najčešće uključuju prikaze nekih slučajeva, komentare psihijatra ili psihologa i korisne savjete o tome kako izbjeći depresiju. Novine, radio i televizija ponavljaju isti taj obrazac. Ali što nam istraživanja govore o ovom toliko razglasanom sindromu?


1-3.jpg

Mnogima najteži oblik nusproizvoda pandemije virusa Covid-19, ograničavanje društvenog kontakta, donio je novu dimenziju doživljavanja ljudskih prava i istinske potrebe za uživanjem temeljnih vrijednosti, zadovoljavanjem ljudskih potreba i slobode diljem svijeta. Gotovo osam milijardi duša svakodnevno otvara oči i osjeća čežnju za nekom vrstom kontakta koji je danas, na ovaj ili onaj način, otežan ili u najgorem slučaju nedostupan.


1-2.jpg

Posljednjih osam mjeseci cijeli je svijet obavijen velom straha od infekcije koronavirusom. Novi nepoznati virus koji se brzo širi, mogućnost ozbiljnih zdravstvenih komplikacija uslijed infekcije kao i mogućnost smrtnog ishoda usporili su svijet, prizemljili avione, ugasili brojna radna mjesta i unijeli nesigurnost u ona postojeća, natjerali su nas na to da sigurnost potražimo u svojim domovima, dezinficiramo ruke, redovito prozračujemo, nosimo maske i održavamo tjelesnu distancu.


1.jpg

Posljednjih desetljeća smo svjedoci značajnih  promjena u obitelji, pa tako i obiteljskih rituala vezanih uz hranu i hranjenje. Danas se prosječna obitelj rijetko okuplja za stolom, hrana se češće naručuje, a manje se kuha. Donedavno je bilo nezamislivo da se ne kuha za članove svoje obitelji, a uz nedjeljni ručak je čest bio desert. Na nedjeljne ručkove su dolazili djedovi i bake, tete, stričevi, a danas kao da više nema vremena ni volje za takvim okupljanjima.


2.jpg

Dokazano je da osamljeni ljudi imaju neusporedivo veću stopu prerane smrti- oni imaju tri do pet puta veće izglede za preranu smrt od ljudi koji su vezani za brižnog supružnika, obitelj ili zajednicu. (Cozolino, 2014.) Zašto je tome tako?


1-3.jpg

Zamislite da cijeli život trebate provesti sa osobom koja vas kritizira za svaki vaš korak. Kad napravite nešto krivo, kaže: „Naravno da nisi uspjela, nikakve koristi od tebe, bolje da ni ne pokušavaš išta slično u budućnosti“; kad ste tužni, kaže „Ajde ljenčino, diži se, šta sad cviliš“, kad nešto dobro napravite, kaže „Ma, to može svatko, nije to tvoja zasluga“… što mislite, kako bi izgledao život s takvom osobom? Biste li htjeli svoje vrijeme provoditi s nekim tko je tako „otrovan“, bezosjećajan, hladan?


1-2.jpg

Da ne duljimo, za vas nestrpljive, hajdemo se prvo upoznati s pojmom MOVEMBER. Što je to? Kovanica riječi moustache (brk) i November (studeni) krenula je kao trademark malog pokreta u Australiji. Cilj pokreta bio je, kroz puštanje brkova, podizati svijest o muškom zdravlju i raku prostate te prikupljanje sredstava za programe prevencije i liječenja “muških” bolesti. Ove godine je naglasak na podizanju svijesti o mentalnim bolestima.


Slide1.jpg

Vjerojatno ste u posljednje vrijeme u medijima čuli za aplikaciju TikTok koja je naglo postala popularna među mladima. Mediji spominju probleme oko sigurnosti navedene aplikacije, privatnosti korisnika i mogućih povreda podataka. Vijest o mogućoj zabrani Tiktoka prema napisima u medijima navodno je uznemirila milijune tinejdžera korisnika aplikacije u cijelom svijetu.       


1.jpg

Izloženost senzacijama straha omogućuje navikavanje na te iste senzacije ali i razumijevanje i upravljanje istima stoga umjesto zatvorenika postanite majstorom vlastite slobode. Izlaganje nije lako no život u vlastitom zatvoru još je gori, a i suprotan je našem istinskom životnom impulsu adaptacije, sreće i zajedništva.


pexels-photo-3933082-1200x800.jpeg

Poznati humanistički psiholog Abraham Maslow je smatrao da su ljudske potrebe hijerarhijski poredane.  Jedna od bazičnih potreba je potreba za sigurnosti.  Ukoliko ta potreba nije zadovoljena, kod većine ljudi doći će do ozbiljnih smetnji u funkcioniranju. Potrebu za sigurnosti zadovoljavamo štednjom, kupnjom stana ili kuće, ali i na mnogo drugih načina. Tako će mnogi ljudi radije ostati u  vezi s drugom osobom s kojom nisu zadovoljni, ali zbog straha od promjene i zbog zadovoljavanja potrebe za sigurnosti će trpjeti.


5.1-1200x675.jpg

Čak se i za veća privatna druženja, vjenčanja i druge proslave preporučaju različite restriktivne mjere što organizatore često navede da otkažu ili odgode društveno događanje. Posao također obavljate u potpunosti ili dijelom od kuće tako da je i taj kanal za stvaranje novih poznanstava trenutno ograničen. Ovakve okolnosti mogu za mnoge ljude željne upoznavanja i druženja predstavljati ozbiljnu prepreku.


damevolis.jpg

„Romantika je filozofija o intuitivnom razumijevanju. Radi se o uvjerenju da kod prave ljubavi nema potrebe zamarati se izgovaranjem riječi. Kada je dvoje ljudi stvoreno jedno za drugo postoji jednostavan i trajan recipročan osjećaj da obje strane vide svijet na istovjetan način.“ Alain de Botton


2.2-1200x675.jpg

U današnje vrijeme suočeni smo s brojnim izazovima. Sve su izraženiji problemi poput  socijalnih nejednakosti, ekološke katastrofe, nezaposlenosti, migracija, ratova, političkih progona, siromaštva, a nedavno se pojavio i COVID-19.  Još prije par mjeseci nitko od nas nije mogao zamisliti da će nas nepoznati virus u tolikoj mjeri blokirati u svakodnevnom životu,  da ćemo provoditi dane zatvoreni u svojim domovima, da djeca neće ići u školu i da će ulice biti prazne. Mi i dalje ne znamo koliko će sve ovo  trajati i što će nam donijeti ova kriza.


6.3-1200x675.jpg

U ljudskoj prirodi postoji tendencija privlačenja ka ugodnim doživljajima te izbjegavanju neugodnih. Istinitost ove tvrdnje sigurno možete prepoznati u svom svakodnevnom iskustvu: privlače nas ugodne aktivnosti kao što su gledanje zanimljivih filmova, druženje s ljudima koje volimo, fina hrana, možda šetnja parkom, a skloni smo izbjegavati neugodna iskustva, pa čak i ako su ona zapravo dobra za nas (kao što je primjerice tjelovježba). Kad nešto što trebamo učiniti doživljavamo kao neugodno iskustvo, skloni smo to negirati, odgađati, “gurati pod tepih”… koliko god možemo.


Udruga PROMENTZ

Udruga PROMENTZ

Ninska 1, 10360 Sesvete
Hrvatska
info@psiholoskapomoc.hr



Copyright Psihološkapomoć.hr 2020.