Manjak edukacije, dostupnosti i povjerenja na području psihološke pomoću dovodi do brojnih slučajeva potiskivanja i/ili samostalnog nošenja s problemima na tom području.

S jedne strane, u RH imamo nevjerojatan broj visoko educiranih, kvalitetnih psihologa koji su ili nezaposleni, ili ne rade u struci.
S druge strane, svjedočimo mentalitetu građana koji se sa psihološkim problemima često nose kroz traženje pomoći od nekompetentnih kanala i/ili kroz konzumaciju opojnih ili ovisničkih sredstava.

Dugogodišnje ignoriranje simptoma psiholoških neravnoteža dovodi do sigurnog pada imuniteta i kvalitete života, te ponekad i kliničkih stanja, kako na razini psihe, tako i kroz razne fizička oboljenja.

Iako se svijest o pitanjima mentalnog zdravlja poboljšala u posljednjem desetljeću, stigma i diskriminacija osoba s mentalnim problemima i dalje su neprihvatljivo visoke.

U Hrvatskoj je trenutno prisutna velika raspršenost psiholoških kapaciteta u javnom i privatnom sektoru te nedovoljna aktivacija svih dostupnih kanala za pružanje psihološke pomoći.

Problematična je također i neučinkovitost trenutačnih modela psihološke pomoći da dođu do korisnika uslijed decentraliziranog sustava pružanja pomoći te nepostojanje unificiranog osposobljavanja samih pružatelja usluga.