Suprotno ustaljenom mišljenju da je depresija samo drugo ime za duži tužan period u životu, mnogi oboljeli od depresije opisat će ju kao stanje praznine ili čak bespomoći. Depresija pogađa sve dobne skupine, no one na nju različito reagiraju. Kod djece se to objašnjava kao pad koncentracije u školi vidljiv kroz lošije ocjene, dok se kod starijih generacija mogu zamijetiti problemi s pamćenjem kao posljedica pada koncentracije. Ipak, depresija se najčešće prvi put pojavljuje u doba puberteta.

 

Što uzrokuje depresiju?

Ne postoji univerzalan uzrok depresije, već ga se traži individualno. Često je korijen depresije u turbulentnom djetinjstvu, proživljenom traumatičnom događaju ili dolazi u kombinaciji s drugim psihičkim poremećajima. Također, stanja poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti ili pretilosti mogu se dodatno zakomplicirati pojavom depresije. U određenim slučajevima depresivna stanja imaju i genetski utemeljenu podlogu – uočeno je da su pojedinci koji u bližoj obitelji imaju osobu oboljelu od depresije dva do četiri puta skloniji razviti je i sami.*

Koliko je bitna stručna pomoć?

Depresivne epizode imaju različita trajanja te se mogu ponavljati. Ako depresivna epizoda traje barem dva tjedna, govorimo o velikoj depresivnoj epizodi. Iz tog razloga bitno je psihoterapiju produljiti i nakon što se osoba počne osjećati bolje, treba imati na umu vjerojatnost povratka depresije. Kod kratkotrajnih depresivnih stanja moguće je problem riješiti i nakon samo nekoliko razgovora sa psihoterapeutom. U tom slučaju ključno je reagirati brzo, na početku problema, a ne čekati da isti eskalira.  Ponekad je depresivna epizoda zapravo dio bipolarnog poremećaja, a tada je nužno mišljenje stručne osobe koja će odrediti ispravnu dijagnozu i tretman.

Mnoge depresivne osobe će uz depresiju razviti druge manje izražene simptome, primjerice anksioznosti, ili posegnuti za metodama skretanja pažnje sa bolesti na druge stvari kao što je pretjerana zaposlenost. Kombinacija ova dva te brojnih drugih faktora čini depresiju jednom od bolesti koja često ostaje nedijagnosticirana i netretirana. Za razliku od nekih težih psihičkih oboljenja, depresivne osobe često su funkcionalne u svakodnevnom životu te zbog toga odgađaju posjet stručnjaku.

Rijetki su oni koji se kroz život barem jednom nisu našli u potištenom razdoblju i posumnjali u to da su možda depresivni. U slučajevima kada takvo stanje potraje dulje vrijeme, opravdano je zabrinuti se za vlastito zdravlje te kontaktirati stručnjaka.

Postoje određeni simptomi koje dijele većina oboljelih od depresije, a samim prepoznavanjem nekih od njih u svome ponašanju učinit ćete korak naprijed u liječenju depresije te znatno pomoći terapeutu pri razumijevanju vaših osjećaja.

Dijagnostički kriteriji velike depresivne epizode koji su nužni pri postavljanju dijagnoze:

• Simptomi moraju biti prisutni tijekom neprekinutog perioda u trajanju od dva tjedna
• Pojedinac mora uvidjeti promjene u odnosu na uobičajeno ponašanje
• Barem jedan od simptoma mora biti:
  1. Depresivno raspoloženje ili
  2. Gubitak zanimanja za aktivnosti koje su prije bile ugodne

Simptomi depresije. – nužno je dijagnosticirati barem pet od devet navedenih simptoma.

1. Depresivno raspoloženje gotovo cijeli dan, skoro svaki dan. Pojedinac će raspoloženje opisati kao tužno, isprazno, beznadno, a kod djece i adolescenata ovo raspoloženje može se manifestirati kroz razdražljivost ili sklonost plaču.
2. Znatno smanjen interes ili zanimanje za sve ili gotovo sve aktivnosti kroz dan, gotovo svaki dan.
3. Značajna nenamjerna promjena tjelesne težine, bilo da se radi o smanjenju ili povećanju težine. Također, značajna promjena u apetitu.
4. Nesanica ili pretjerano spavanje na dnevnoj bazi.
5. Nemirnost ili osjećaj usporenosti – bitno je da je simptom vidljiv i drugima te da nije samo subjektivan doživljaj.
6. Umor ili gubitak energije.
7. Osjećaj bezvrijednosti ili neprimjereno velik osjećaj krivnje izu različitih razloga gotovo svakodnevno.
8. Smanjena mogućnost razmišljanja ili koncentracije te neodlučnost, također svakodnevno.
9. Misli o smrti, ali ne isključivo o strahu od smrti, koje se ponavljaju; suicidalne misli bez određenog plana provedbe ili pokušaj samoubojstva.

Navedeni simptomi uzrokuju snažan nemir u životu pojedinca na socijalnoj, radnoj, obrazovnoj ili bilo kojoj drugoj funkcionalnoj razini.

Iako nije rijetkost da osoba oboljela od depresije pribjegava raznim supstancama, navedeni simptomi ne smiju se uzimati u obzir ako nastaju kao posljedica zloupotrebe lijekova ili alkohola te ako su povezane s bilo kojim drugim medicinski dijagnosticiranim zdravstvenim stanjem koje se pojavljuje paralelno.

Zanima li vas više o navedenim simptomima, predlažemo literaturu na temu depresije u kojoj je svako od ponašanja detaljnije elaborirano i oprimjereno – This Is Depression: A Comprehensive, Compassionate Guide for Anyone Who Wants to Understand Depression, autorice dr. Diane McIntosh. McIntosh iznosi znanstvene činjenice i koncepte prevedene na ”običan” jezik, lako shvatljiv i razumljiv čak i onima koji se prvi puta susreću s pojmom depresije.

Amazon.

Pročitajte online.

 

Što učiniti?

Depresija je bolest koja pojedincu vrlo lako može oduzeti volju za promjenom i baš zato je prvi korak u traženju pomoći onaj najveći. Treba imati na umu da je oporavak dug proces i ne ide uvijek linearno prema boljemu već će biti boljih i onih lošijih dana.

Kao i kod svih ostalih psihičkih poremećaja, stručna pomoć je neophodna, a kombinacija pomoći psihologa i psihijatra često se pokaže kao dobitna kombinacija.

Za mnoge ljude koji pate od depresije korisnom se pokazala tjelovježba te boravak u prirodi. Također je važan san i općenito zdrav način života i pojačana briga za sebe i svoje tijelo. Ne smije se zanemariti niti važnost socijalnih kontakata koji lako ostanu zanemareni tokom depresivne epizode.

Korisno je odgoditi velike i važne odluke do prestanka epizode i ako je moguće okružiti se ljudima koji razumiju problem i imaju strpljenja pružiti podršku.

 

Kako se odnositi prema bliskoj osobi koja pati od depresije?

Najbitnije  je razumijevanje i strpljenje, a oboje se može poboljšati pravilnim informiranjem. Osobi koja nikada nije bila depresivna teško je shvatiti kako se osjećaju oni koji pate od te bolesti, no trud se svakako cijeni. Svakako izbjegavajte davanje savjeta ili forsiranje razgovora.

Bitno je depresivnoj osobi dati prostora, ali i ponuditi svojevrsnu sigurnu zonu i biti osoba kojoj se može povjeriti.

 

Izvori

1. American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders(5th ed.). Washington, DC: Publisher.
2. McIntosh, D. (2019). This is depression: A comprehensive, compassionate guide for anyone who wants to understand depression. Page Two Books.