maltepe escort
ataşehir escort bayanlar maltepe escort alanya escort
stigma-1200x729.jpg

Mnogi od nas zamišljali su se u ulozi osobe koja dobiva dijagnozu fizičke bolesti. Možda smo se identificirali s glavnim likom u nekom filmu ili s glavnim junakom neke knjige. Ali, koliko se nas zapitalo kako bismo reagirali da dobijemo dijagnozu psihičke bolesti ili poremećaja? Uostalom, kako bi se to nama uopće moglo dogoditi, zar ne?

Ako zauzmemo perspektivu osobe koja je još do jučer bila visoko funkcionalna u svakom segmentu svog života, a danas promatra doktora koji joj objašnjava da ima psihičku bolest…možemo li zamisliti kako se takva osoba osjeća i koliko je u takvoj situaciji spremna razumjeti što se dogodilo te koliko je spremna na proces liječenja i oporavka?


emotion-1200x800.jpg

Emocije se javljaju svakodnevno u svim područjima ljudske djelatnosti i svim segmentima čovjekova života zbog čega je važno razvijati ih, ali i regulirati. Ono što nam može pokazati je li pojedinac dobrog emocionalnog stanja su njegove sposobnosti kontroliranja emocionalnih doživljaja i saznanje jesu li njegove reakcije prikladne u određenim emocionalnim situacijama.

Intenzivnija istraživanja i stvaranja teorije oko regulacije emocija i raspoloženja su počela krajem prošlog stoljeća, a brojni rezultati su dokazali da je regulacija emocija vođena određenim mehanizmima.


sadness-1200x826.jpg

Svoju potrebu za ljubavlju najčešće ostvarujemo kroz romantične odnose. Oni su danas glorificirani u filmovima, knjigama, serijama,…To često mlade, nesigurne ljude ili one koji nemaju dobar primjer u okolini vodi zadovoljavanju s lošim romantičnim odnosima samo kako bi bili u jednom. A danas vidimo i veliku glorifikaciju i romantizaciju toksičnih, nasilnih veza, gdje žrtva često želi pomoći ili izliječiti svog nasilnog partnera. Nasilje u vezama ne mora označavati samo fizičko nasilje, vrlo česta pojava je emocionalnog manipuliranja osobe gdje sama osoba često ni ne zna da se manipulira njenim ponašanjima, osjećajima, razmišljanjima sve dok ne izađe iz te situacije. Tako Vam se možda dogodilo da shvatite koliko je osoba manipulirala Vašim emocijama, ali i ponašanjima tek kada ste se od iste udaljili i prekinuli kontakt. U romantičnim odnosima tek nakon prekida istog žrtva shvati koliko se upravljalo njenim mišljenjima, emocijama i ponašanjima, to otežava prekid veze (uvjetuje da osobe dugo ostaju u njoj), ali i tretman traume zbog kasnog identificiranja.


therapy-1200x800.jpg

Jedna od polazišnih ideja geštalt terapije je da svi težimo zdravlju i ostvarivanju svojih potencijala. Bazira se na psihoanalitičkoj teoriji, geštalt psihologiji, egzistencijalističkoj te istočnjačkoj filozofiji. Začetnici geštalt terapije su bračni par Laura i Fritz Perls te Paul Goodman.

U svom radu geštalt terapeut ne tumači i ne interpretira, ne daje savjete, već pomaže klijentu da sam osvijesti ono što je već u njemu. Smatra da je znanje odnosno istina u nama samima, u našem doživljaju. Pozornost se posvećuje umu i tijelu budući da oni nisu odvojeni nego su dio cjeline.


photo-1593992811641-f713353cdebc-1200x800.jpg

Konvencija o pravima djeteta, donesena 1989.godine, međunarodni je dokument u kojem se navode različite skupine prava djece. Prava djece se baziraju na ostvarivanju njihovih potreba, pa se nepoštivanjem osnovnih dječjih prava ne zadovoljavaju njihove osnovne potrebe. Postoje četiri vrste prava: prava preživljavanja, prava na razvoj, zaštitna prava i prava sudjelovanja odnosno participacija.

Pravo na sudjelovanje je pravo djeteta da sudjeluje u donošenju odluka koje ga se tiču, a koje su u skladu s djetetovim stupnjem zrelosti. Na taj način se djeca pripremaju biti aktivni građani, oni od odraslih uče na koji način preispitivati autoritete i izraziti svoje mišljenje a da nikoga ne ugrožavaju. Uče izraziti svoja zapažanja, uče da ih se sluša i ozbiljno doživljava. Kada dijete sudjeluje, ono se osnažuje, stječe kompetencije, uči kako utjecati na svijet oko sebe, a odrasli su dužni osigurati uvjete za razvoj tih snaga i kompetencija.


photo-1534643960519-11ad79bc19df-1200x800.jpg

Proljeće je mnogima najdraže godišnje doba, međutim, mnogi ga povezuju i s nekim ne tako ugodnim stvarima. Prisutan je proljetni umor, zasićenje, a kraj školske godine sve je bliži. Pojačava se pritisak u školi, pišu se testovi, puno je usmenog ispitivanja. U trenutku pisanja ovog članka do kraja školske godine ostalo je još samo šest tjedana! Uz sve navedeno, posljednjih godinu dana je svima otežano učenje i planiranje školskih i svih drugih aktivnosti zbog pandemije virusa COVID-19. Roditelji i učitelji od danas do sutra doznaju ponovno kreće online nastava i da je razred u samoizolaciji. To za sve znači brzu reorganizaciju posla i obiteljskog života.


pexels-anna-shvets-4672720-1200x800.jpg

Suosjećanje se općenito definira kao “Osjetljivost na patnju (vlastitu i tuđu) uz posvećenost da se ona smanji i prevenira”. Ljudi koji su suosjećajni u stanju su primijetiti i povezati se sa svojim i tuđim teškim iskustvima te imaju namjeru pomoći korištenjem znanja, vještina, snage i mudrosti.

Suosjećanje je važno zato jer je život težak. Naši životi ispunjeni su promjenama i gubicima. Stvoreni smo tako da starimo i umiremo, a često patimo zbog bolesti i tragedija koje nam se događaju. Naš mozak evoluirao je tako da je usmjeren na znakove prijetnje iz okoline – jer je pravovremeno uočavanje prijetnje našim precima bilo od presudne važnosti za preživljavanje. Zbog toga su danas naši umovi po svojoj prirodi problematični i teški za upravljanje. Primjerice, mnogi ljudi pate od tjeskobe i pretjerane brige jer njihov um “vrti” razne načine na koje nešto može poći po krivu. Naše emocionalne reakcije mogu biti zbunjujuće i kontradiktorne. Ljudski mozak ima zapanjujući kapacitet komentirati, osuđivati, procjenjivati naša osobna iskustva, emocije i reakcije. Imamo svjesnost o sebi koja može dovesti do toga da osuđujemo način na koji mislimo i osjećamo se. No, kad malo bolje pogledamo – jesmo li zapravo mi krivi za to što mislimo i za to kako se osjećamo?


zachary-kadolph-Hl_o1K6OPsA-unsplash-1200x800.jpg

Generacijama se smatralo da je tjelesno kažnjavanje djece sastavni dio odgoja i da je to za dobro djeteta, da se na taj način „ubija neposluh i samovolja“. I danas neki roditelji smatraju da se putem batina dijete disciplinira, odgaja i „dovodi u red“. Čini se da je teško iskorijeniti takva roditeljska ponašanja. Roditelji često sebi daju objašnjenja, pa kažu da se djetetu ništa neće dogoditi ako dobije „malo po guzi“ ili često čujemo onu famoznu rečenicu „I mene su moji roditelji tukli, pa šta mi danas fali?“. Nevjerojatno je kako se batine kao odgojna metoda održavaju kroz stoljeća iako je vidljivo da ne daju pozitivne učinke osim kratkotrajnog efekta i izazivanja burnih emocija kod djece.


lonely-1200x803.jpg

the irony of loneliness

is we all feel it

at the same time

together – rupi kaur

Treba li čovjek biti samostalan i neovisan ili biti povezan i pripadati? Koji je pravi odgovor? I kada i koliko čega nam je potrebno?

Odgovor je – oboje. Imamo potrebu za autonomijom, samostalnošću, neovisnošću, jednako kao što imamo potrebu za pripadanjem, druženjem i povezanošću. Ovisno o tome čega nam u kojem trenu fali, za tim ćemo i čeznuti. S obzirom na trenutnu situaciju, nije neobično da imamo potrebu za druženjem i povezanošću s drugima i da se pritom može javiti osjećaj usamljenosti.


paige-cody-bOVZ_f3fbQM-unsplash2-1200x801.jpg

Privrženost je poseban emotivni odnos koji uključuje razmjenu udobnosti, brige i zadovoljstva, a karakterizira ga stanje u kojem se osjećamo sigurno, opušteno i zaštićeno. Prirodna potreba za ostvarivanjem privrženosti primjetna je od samog rođenja u odnosu gdje se novorođenče veže za jednu figuru; primarnog skrbnika (najčešće majku) koja postaje sigurna baza iz koje započinje istraživanje svijeta koji ga okružuje – u psihologiji poznato pod nazivom monotropija a predstavlja jedan odnos koji je važniji od svih ostalih.


1-4.jpg

Značajan dio onoga što šira javnost čita o depresiji tiče se blagdanske depresije. I osobno svake godine naletim na desetke članaka koji se bave "sindromom božićne depresije". Članci imaju naslove poput "Božićna depresija i kako se nositi s njom", "Pobijedi blagdansku depresiju" i "5 znakova da te hvata božićna depresija." Najčešće uključuju prikaze nekih slučajeva, komentare psihijatra ili psihologa i korisne savjete o tome kako izbjeći depresiju. Novine, radio i televizija ponavljaju isti taj obrazac. Ali što nam istraživanja govore o ovom toliko razglasanom sindromu?


1-3.jpg

Mnogima najteži oblik nusproizvoda pandemije virusa Covid-19, ograničavanje društvenog kontakta, donio je novu dimenziju doživljavanja ljudskih prava i istinske potrebe za uživanjem temeljnih vrijednosti, zadovoljavanjem ljudskih potreba i slobode diljem svijeta. Gotovo osam milijardi duša svakodnevno otvara oči i osjeća čežnju za nekom vrstom kontakta koji je danas, na ovaj ili onaj način, otežan ili u najgorem slučaju nedostupan.


1.jpg

Posljednjih desetljeća smo svjedoci značajnih  promjena u obitelji, pa tako i obiteljskih rituala vezanih uz hranu i hranjenje. Danas se prosječna obitelj rijetko okuplja za stolom, hrana se češće naručuje, a manje se kuha. Donedavno je bilo nezamislivo da se ne kuha za članove svoje obitelji, a uz nedjeljni ručak je čest bio desert. Na nedjeljne ručkove su dolazili djedovi i bake, tete, stričevi, a danas kao da više nema vremena ni volje za takvim okupljanjima.


2.jpg

Dokazano je da osamljeni ljudi imaju neusporedivo veću stopu prerane smrti- oni imaju tri do pet puta veće izglede za preranu smrt od ljudi koji su vezani za brižnog supružnika, obitelj ili zajednicu. (Cozolino, 2014.) Zašto je tome tako?


Udruga PROMENTZ

Udruga PROMENTZ

Ninska 1, 10360 Sesvete
Hrvatska
info@psiholoskapomoc.hr



Copyright Psihološkapomoć.hr 2020.


meritking giriş kingroyal meritking meritking.org kingroyal güncel giriş veren siteler casino slot siteleri