casino siteleri 2023 Bedava Pubg Mobile Hesap Bedava Free Fire Hesap bedava hesap ehliyet sınav soruları Bağlama Duası Bağlama Büyüsü Deneme Bonusu Veren Siteler 2023 sweet bonanza Yatırımsız deneme bonusu casino siteleri casino siteleri Bağlama Büyüsü Soğutma Duası Bağlama Duası Alanya Escort İstanbul Escort eburke.org Enzabet deneme bonusu veren siteler sarıyer evden eve nakliyat ataşehir evdedn eve nakliyat başakşehir evden eve nakliyat şişli evden eve nakliyat deneme bonusu veren siteler onwin evden eve nakliyat duası Kocaeli Evden Eve Nakliyat bahisnow bahisnow giriş sweet bonanza demo oyna big bass bonanza demo oyna aviator oyna gates of olympus demo oyna casinoslot giriş casinoslot hipercasino hipercasino giriş casinoper giriş casinoper giriş pragmatic play oyna gates of olympus oyna sweet bonanza oyna bahisnow bahisnow giriş bahisnow giriş simdibahis giriş slotcasino betizm giriş globalbahis simdibahis book of ra demo tropical tiki demo spaceman demo lordcasino giriş musclebet giriş sweet bonanza demo bahisnow giriş casinoslot giriş casinoslot giriş casinoper giriş Pirate Gold Oyna Sweet Bonanza Candyland Oyna betovis Aresbet Giriş wild wild riches demo wolf gold demo oyna casilot casilot casilot beylikdüzü ev taşıma topçuoğlu nakliyat restbet iptv Bağlama Büyüsü porno film izle
maltepe escort
türk porno
gratis porno
maltepe escort ümraniye escort ataşehir escort anadolu yakası escort
eryaman escort
deneme bonusu veren siteler
beylikduzu escort
deneme bonusu veren siteler deneme bonusu
ataşehir escort bayanlar maltepe escort alanya escort

Zašto imamo potrebu biti privrženi?

Zašto imamo potrebu biti privrženi?

29.01.2021
paige-cody-bOVZ_f3fbQM-unsplash2-1200x801.jpg

Privrženost je poseban emotivni odnos koji uključuje razmjenu udobnosti, brige i zadovoljstva, a karakterizira ga stanje u kojem se osjećamo sigurno, opušteno i zaštićeno. Prirodna potreba za ostvarivanjem privrženosti primjetna je od samog rođenja u odnosu gdje se novorođenče veže za jednu figuru; primarnog skrbnika (najčešće majku) koja postaje sigurna baza iz koje započinje istraživanje svijeta koji ga okružuje – u psihologiji poznato pod nazivom monotropija a predstavlja jedan odnos koji je važniji od svih ostalih.

Britanski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, John Bowlby, začetnik teorije privrženosti, radio je kao psihijatar u klinici Child Guidance Clinic u Londonu gdje je tretirao velik broj djece s emocionalnim poteškoćama u razvoju. Upravo to iskustvo odvelo ga je u istraživanje

privrženosti za koju vjeruje kako sadrži evolucijsku komponentu koja nam pomaže u preživljavanju. Kako kaže i sam Bowlby: “Sklonost stvaranju snažnih emocionalnih veza s određenim pojedincima osnovna je sastavnica ljudske prirode.” Predodređeni smo za ostvarivanje kontakta i privrženost, te u slučaju deprivacije, može nastati izravan nepovoljan utjecaj na razvoj djeteta koje gubi povjerenje u svijet, posebice u razdoblju stresa, kada je dodatno izražena potreba za održavanjem bliskosti i stvaranja odnosa prisutnosti, povjerenja i sigurnosti. Bowlbyeva istraživanja značajna su i zbog posebnog doprinosa unaprjeđenju uvjeta hospitalizacije djece tijekom koje je posebice važno osigurati prisutnost i blizinu majku radi pružanja podrške, utjehe i skrbi za bolesno dijete.

Bowlby je vjerovao da stil privrženosti koju djeca grade od najranije dobi prerasta u prototip svih budućih društvenih odnosa obzirom da djeca prilikom sazrijevanja stvaraju unutarnji radni model svijeta, to jest kognitivni okvir koji sadrži mentalne predstave za razumijevanje svijeta, sebe i drugih.  Očekivanja koja se formiraju u tom razdoblju uglavnom ostaju relativno nepromijenjena do kraja života osobe. Iz tog razloga, iznimno je važno razumjeti potrebe ključne za uspostavljanje privrženosti s primarnim skrbnikom: održavanje blizine i osiguravanje sigurnog utočišta i baze za dijete te razumijevanje stresa kao popratne reakcije u slučaju razdvajanja, kada je primjetna anksioznost djeteta zbog nedostatka dostupnosti primarnog skrbnika. Od primarnih skrbnika očekuje se udovoljiti potrebi djeteta da bude u blizini osoba kojima je dijete privrženo, da budu brzo i sustavno dostupni kako bi djetetu omogućili osjećaj udobnosti i sigurnosti, posebice u trenucima straha ili prijetnje, te kako bi iz te sigurne baze dijete moglo slobodno istraživati okruženje u kojem se nalazi.  Bowlby sugerira kako postoji kritično razdoblje za razvoj privrženosti (2,5- 5 godina) te smatra kako ukoliko se veza u tom vremenskom razdoblju nije razvila, postoji mogućnost da se privrženost uopće neće dogoditi. Također, kontinuirano narušavanje uspostavljanja privrženosti između novorođenčeta i primarnog njegovatelja može dovesti do dugoročnih kognitivnih, socijalnih i emocionalnih poteškoća za dojenče.

Koju su to dakle odrednice koje određuju privrženost? Bihevioristi su zagovarali kako je to osiguravanje hrane novorođenčetu no Bowlby i drugi demonstrirali su kako privrženost čini kombinacija pružanja njege, sustavne dostupnosti i brze raspoloživosti primarnog skrbnika  čime primarni skrbnik odgovarajućim reakcijama na djetetove potrebe djetetu daje toliko nužan osjećaj sigurnosti. U tim uvjetima djeca će rjeđe iskusiti strah od one koja nisu uspjela razviti vjerodostojno uvjerenje o osjećaju sigurnosti obzirom da djeca razvijaju očekivanja da će njihovi njegovatelji odgovarati na i zadovoljavati njihove potrebe jer su, prema njihovom iskustvu, skrbnici u prošlosti to činili.

Vrste privrženosti

Vrste privrženosti prepoznajemo u načinima interakcije, dinamike i ponašanja u vezama kakve priželjkujemo, stvaramo, gradimo, održavamo, popravljamo, uništavamo ili prekidamo. Tijekom ranog djetinjstva, te su vrste privrženosti usmjerene i fokusirane na način interakcije djece i roditelja. U odrasloj dobi, vrste privrženosti koriste se za opisivanje stila privrženosti u partnerskim romantičnim vezama.

Tijekom 1970-ih, američka razvojna psihologinja Mary Ainsworth, surađivala je sa Johnom Bowlbyem u Tavistock klinici za vrijeme njenog boravka u Engleskoj također istražujući privrženost između novorođenčeta i majki. Potom je istraživanja nastavila u Ugandi te se po povratku u Ameriku posvetila vlastitom istraživanju, svojevrsnom nastavku Bowlbyjevog revolucionarnog rada.  Svojom značajnom studijom poznatom pod nazivom “Čudna situacija“ koja je uključivala promatranje djece u dobi od 12 do 18 mjeseci jedna je od temeljnih načela moderne teorije privrženosti. U samom eksperimentu pratila se reakcija djeteta u postupku koji uključuje seriju od osam epizoda u trajanju od otprilike 3 minute, pri čemu se majka, dijete i neznanac upoznaju, razdvoje i ponovo okupe. Najvažnije informacije o privrženosti nastale su iz praćenja reakcija djeteta tijekom separacije od majke te ponovnom susretu s majkom a pratile su se traženje blizine i kontakta s majkom, održavanje kontakta, izbjegavanje blizine i kontakta te otpor prema kontaktu i pružanju utjehe.

Ainsworthova procjena čudne situacije imala je ovaj osnovni slijed:

  • Majka i dijete su sami u sobi te dijete istražuje sobu uz nadzor majke.
  • Neznanac ulazi u sobu, razgovara s majkom i prilazi djetetu.
  • Majka tiho izlazi iz sobe i ostavlja dijete.
  • Majka se vraća i tješi dijete, stranac izlazi iz sobe – prati se reakcija djeteta na povratak majke – prati se potreba za blizinom i želja za kontaktom)
  • Majka izlazi iz sobe i ostavlja dijete potpuno samo – prati se reakcija na separaciju
  • Umjesto očekivane majke, stranac se vraća u sobu –prati se anksioznost u prisutnosti  stranca
  • Majka se vraća u sobu, a stranac napušta sobu – prati se reakcija na ujedinjenje s majkom

Na temelju ovih opažanja, Ainsworth je zaključila kako postoje tri glavne vrste privrženosti; sigurna privrženost, ambivalentno-nesigurna i izbjegavajuća-nesigurna privrženost.

Brojne studije podržale su Ainsworthine zaključke, a dodatna istraživanja otkrila su kako rane vrste privrženosti značajno pomažu u predviđanju ponašanja u budućem životu.

Karakteristike sigurne privrženosti

Za razlike od djece s ambivalentnim ili izbjegavajućim stilom privrženosti sigurno privržena djeca sveukupno su zrelija, manje sklona remećenju mira i agresiji dok su u kasnijim fazama djetinjstva empatičnija. Djeca koja su usvojila osjećaj i uvjerenje kako se mogu osloniti na primarnog skrbnika koji im predstavlja sigurnu bazu i utočište otvoreno i jasno pokazuju nezadovoljstvo i stres prilikom razdvajanja te zadovoljstvo i sreću pri ujedinjenju s primarnim skrbnikom. Iako mogu osjetiti nelagodu prilikom razdvajanja imaju osjećaj i uvjerenje kako će se primarni skrbnik vratiti. Kad se uplaše, traže utjehu od roditelja kojeg preferiraju više od stranca. Ovakvo ponašanje rezultat je brze, sustavne i odgovarajuće reakcije roditelja na potrebe djeteta kojem posvećuju dovoljno vremena za igru, druženje i interakciju.

Kao odrasli:

  • grade duge veze pune povjerenja
  • posjeduju zdravo samopouzdanje
  • dijele emocije sa prijateljima i partnerom
  • traže pomoć drugih


Sigurna privrženost kod odraslih:

Ljudi koji su stvorili sigurne privrženosti u djetinjstvu imaju sigurne obrasce privrženosti i u odrasloj dobi. Velika je vjerojatnost da će uživati i osjećati zadovoljstvo, sigurnost i povezanost u partnerskim romantičnim odnosima bez potrebe da gotovo svo vrijeme provode zajedno. Uvijek će odvojiti vremena za partnera kada  je to  partneru potrebno, no također poštuju slobodu, prostor i vrijeme koje je potrebno drugoj strani bez da se osjećaju isključeno ili odbačeno. Ne izbjegavaju konflikt. Imaju snažan osjećaj sebe dok su im veze ispunjene iskrenošću, poštovanjem, nezavisnosti i dubokom emotivnom povezanosti.

U osnovi imaju pozitivan pogled na sebe, svoje partnere i svoje odnose. Život im je uravnotežen: oboje su sigurni u svoju neovisnost i u svoje bliske odnose. Vjeruju u ljubav i romantične odnose, grade odnose na međusobnom povjerenju, toleriraju razlike i opraštaju. Ostale karakteristike sigurno privrženih pojedinaca uključuju visoko samopoštovanje, uživanje u intimnim odnosima, traženje podrške od prijatelja ili obitelji te sposobnost dijeljenja osjećaja s drugim ljudima.

Koliko se ljudi klasificira kao sigurno privrženi? U klasičnoj studiji Hazan i Shaver, 56% ispitanika identificiralo se kao sigurno, dok se 25% identificiralo kao izbjegavajuće, a 19 posto kao ambivalentno/anksiozno.

Karakteristike ambivalentne privrženosti

Djeca koja su ambivalentno privržena pokazuju ambivalentno ponašanje prema primarnom skrbniku, često se ponašaju nametljivo i ovisno no isto tako u nekim slučajevima mogu pasivno odbiti roditelja ne želeći utjehu ili mogu otvoreno pokazivati izravnu agresiju prema roditelju. Obično su krajnje sumnjičava prema strancima. Pokazuju značajnu frustraciju kada su odvojena od roditelja ili njegovatelja, ali čini se da im povratak roditelja Ulijeva sigurnost, povjerenje ni utjehu. U stresnim i neugodnim situacijama teško ih je utješiti i ne osjećaju zadovoljnost i udobnost  u interakciji s primarnim skrbnikom. Ne uspijevaju razviti osjećaj sigurnosti u odnosu s roditeljem stoga se i teško upuštaju u istraživanje svijeta i okruženja u kojem se nalaze. Prema Cassidyju i Berlinu, ambivalentna privrženost relativno je neuobičajena, a samo 7 do 15% novorođenčadi u Sjedinjenim Državama pokazuje ovaj stil privrženosti. U pregledu literature o ambivalentnoj privrženosti, Cassidy i Berlin također su otkrili da promatračka istraživanja dosljedno povezuju ambivalentno nesigurnu privrženost i nisku dostupnost majki.

Kao odrasli:

  • Nerado se zbližavaju s drugima
  • Brinu se da ih partner ne voli
  • Postanu jako izbezumljeni kad veze završe

Ambivalentna privrženost kod odraslih

Kao odrasli, oni s ambivalentnim stilom privrženosti često se osjećaju nevoljko zbog zbližavanja s drugima i brinu se da im partner ne uzvraća osjećaje, strah ih je da će biti odbijeni ili ostavljeni. Imaju slabe osobne granice, često kreću u napad, započinju argumentaciju, osjećaju ljutnju i ispituju razinu kontrole koju imaju. Samokritični su i nesigurni. Nepredvidljivi su i mijenjaju raspoloženja, često se povezujući putem konflikta. Preokupirani su vezom, često opisani kao „hiperaktivni“ u svojim potrebama i ponašanju, odlika im je potrebitost  koju je potrebno sustavno umirivati. Traže odobrenje i sigurnost od drugih, ali to im nikada ne umanjuje sumnju u sebe. To dovodi do čestih prekida, nerijetko jer se veza čini hladnom i udaljenom. Često se zaljubljuju i isto tako „stapaju“ s partnerom što partnera može preplašiti. U odnos donose traume i nerazriješene odnose iz prošlosti nad kojom ruminiraju te često svu krivnju svaljuju na partnera, nesvjesni svoje odgovornosti u odnosu. Preosjetljivi su nad partnerovim emocijama i osjećajima i sve doživljavaju osobno. Te se osobe osjećaju posebno izbezumljeno nakon završetka veze.

Život ovih ljudi nije uravnotežen: njihova nesigurnost ostavlja ih okrenutima protiv sebe i emocionalno očajnima u svojim vezama. Cassidy i Berlin opisali su još jedan patološki obrazac gdje se odrasli ambivalentnog stila privrženosti drže male djece kao izvora sigurnosti.

Karakteristike izbjegavajuće privrženosti

Djeca s izbjegavajućim stilom privrženosti istraživala su okruženje ne orijentirajući se na roditelja, fizički i emocionalno nezavisni od figure primarnog skrbnika. Obično izbjegavaju roditelje što često postaje posebno izraženo nakon razdoblja odsutnosti, kada je evidentno da djeca ne traže kontakt s primarnom skrbnikom. Primarni skrbnik ne reagira i ne zadovoljava potrebe djeteta, emotivno je nedostupan i povlači se u izazovnim situacijama koje zahtijevaju reakciju. Većinom se slabo snalaze u stresnim situacijama, povlače se i ne traže pomoć stoga se teško povezuju i ne ostvaruju zadovoljavajuće odnose s drugima.  Ta djeca možda neće odbiti pažnju roditelja, ali niti traže utjehu ili kontakt, jer su naučila da kada ju traže želeći ostvariti oslonac u roditelja, bivaju kažnjeni nedostupnošću i tako uče ne tražiti kontakt i utjehu u budućnosti. Djeca s izbjegnutim stilom privrženosti ne pokazuju preferenciju između roditelja i potpunog stranca. Pokazuju više agresije i antisocijalnog ponašanja, poput laganja i nasilničkog ponašanja i imaju tendenciju distanciranja od drugih kako bi umanjili emotivni stres.

Kao odrasli:

  • Mogu imati problema s intimnošću
  • Ulažu malo osjećaja u društvene i romantične veze
  • Nespremni ili nesposobni dijeliti misli ili osjećaje s drugima

Izbjegavajuća privrženost kod odraslih

Kao odrasli, imaju poteškoća s ostvarivanjem intimnosti i bliskih veza, izbjegavaju susret s vlastitim emocijama i osjećajima jer se lako može dogoditi da ih preplave. Te osobe ne ulažu puno osjećaja u veze koje stoga niti nemaju šanse razviti se u dubinsku, zdravu i značajnu povezanost između dvoje partnera. Ne omogućavaju partneru osjećaj sigurnosti niti mogućnost međusobnog oslanjanja. Često izbjegavaju intimnost koristeći se izgovorima (poput dugog radnog vremena) dok im je komunikacija intelektualna, izbjegavaju ulazak u konflikt a onda eksplodiraju. Ostale uobičajene karakteristike uključuju neuspjeh u pružanju podrške partnerima tijekom stresnih vremena i nemogućnost dijeljenja emocija, misli i osjećaja s partnerima. Drže partnera na emotivnoj distanci, preferiraju  autonomiju naspram zajedništva te ostvarivanje intime smatraju gubitkom neovisnosti koju smatraju ultimativnom. Istraživanja također pokazuju da odrasli sa odlikama izbjegavajuće privrženosti prihvaćaju i vjerojatnije će biti više zainteresirana za neobavezne seksualne odnose. Doživljavaju malo frustracije kad veza završi. Njihov tipičan odgovor na sukobe i stresne situacije je izbjegavanje distanciranjem. Život tih ljudi nije uravnotežen: oni su prema unutra i izolirani te emocionalno udaljeni od sebe i drugih.

Istraživači sa sveučilišta Berkeley u Kaliforniji, Main i Solomon, dodali su četvrti stil privrženosti poznat kao neorganizirana nesigurna privrženost a karakterizira ju dezorijentacija djetetovog ponašanja u obliku disocijacije; psihološkog obrambenog mehanizma pri kojem su identitet, sjećanja, ideje, osjećaji ili percepcije odvojeni od svjesne spoznaje i ne može ih se dozvati u pamet ili voljno doživjeti. Većina ove djece ima povijest zlostavljanja i nasilja gdje doživljava fizičku i emocionalnu okrutnost i ponašanje zastrašujuće po život.  Ovo je dijete uhvaćeno u strašnu dilemu: instinkti preživljavanja govore joj da bježi na sigurno, ali sigurnost je upravo ta osoba koja je zastrašuje.

Naši vlastiti stilovi privrženosti s primarnim skrbnikom iz ranog djetinjstva ne moraju se nužno podudarati sa stilom privrženosti koju ostvarujemo u romantičnim partnerskim odnosima kao odrasli no sigurno je da naša iskustva iz najranijeg djetinjstva igraju ulogu u razvoju. Zanimljivo je stoga istražiti vlastiti stil rane privrženosti, razumjeti njen korijen i osvijestiti kako i u kojoj mjeri ona utječe na kvalitetu odnosa koje ostvarujemo danas.

Autor: Latica Ivković

Centar za integrativni razvoj – tjelesno orijentirana psihoterapija, polaznica psihoterapijske škole

Izvori:

The Different Types of Attachment Styles by Kendra Cherry, Theories: Social psychology

https://www.verywellmind.com/attachment-styles-2795344

Bowlby’s Attachment Theory by Saul McLeod, Simply Psychology

https://www.simplypsychology.org/bowlby.html

 The young child’s response to hospitalization: Separation anxiety or lack of mothering care? by Ellamnae Branstetter, R.N., M.P.H

https://ajph.aphapublications.org/doi/pdf/10.2105/AJPH.59.1.92

Very Well Mind. What Is Attachment Theory? by Kendra Cherry

https://www.verywellmind.com/what-is-attachment-theory-2795337

Very Well Mind. Mary Ainsworth and Child Psychology by Kendra Cherry

https://www.verywellmind.com/mary-ainsworth-biography-2795501

McLeod, S. A. (2017, Febuary 05). Attachment theory. Simply Psychology. https://www.simplypsychology.org/attachment.html

McLeod, S. A. (2018, August 05). Mary Ainsworth. Simply Psychology. https://www.simplypsychology.org/mary-ainsworth.html

Evergreen Psychotherapy Center in Evergreen, Colorado, USA. Four styles of adult attachment by Terry Levy

https://www.evergreenpsychotherapycenter.com/styles-adult-attachment/

PositivePsychology.com.  What is Attachment Theory? Bowlby’s 4 Stages Explained by Courtney E. Ackerman.

https://positivepsychology.com/attachment-theory/

Medicinski priručnik za pacijente. Poremećaji duševnog zdravlja. Disocijativni poremećaji.

http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/poremecaji-dusevnog-zdravlja/disocijativni-poremecaji

 

 

Udruga PROMENTZ

Udruga PROMENTZ

Ninska 1, 10360 Sesvete
Hrvatska
info@psiholoskapomoc.hr



Copyright Psihološkapomoć.hr 2020.


deneme bonusu bahis siteleri canlı bahis casino siteleri deneme bonusu canlı bahis siteleri escort bayanlar izmir