Biblioterapija
Zadnjih nekoliko desetljeća dogodile su se mnoge društvene promjene i razvile se mnoge ideje koje bi dovele do što toleratnijeg i sretnijeg društva, a jedan od uspjeha društva je da se o važnosti mentalnog zdravlja priča sve više. No, povećana izoliranost jednih od drugih, iskazi ljudi da tjeskoba postaje svakodnevnica zbog raznoraznih otežanih životnih uvjeta, te rezultati istraživanja koji u današnjim generacijama mladih pokazuju povećanu učestalost depresije, ukazuju nam na to da je terapeutska moć knjiga trenutno vrlo prikladna i potrebna, a jedna od metoda u kojoj se upravo ona i koristi je biblioterapija.
Biblioterapija se danas u neinstitucionalnim oblicima primjenjuje kod zdrave populacije te se smatra preventivnom metodom ili metodom unapređenja života. Preporuča se više kao preventivna metoda za razvoj ozbiljnijih problema u smislu educiranja mladih za psihološku zrelost, za životno prilagođavanje i za razvoj karaktera. No, njena primjena raširena je i u bolnicama i zatvorima, te je tamo zapravo i ustanovljen njen početak, najčešće kao pomoćna metoda u liječenju psihičkih i tjelesnih poremećaja te ovisničkih problema. Biblioterapija se i danas često primjenjuje zajedno s drugim terapijama ako je u pitanju ozbiljniji psihički ili emocionalni problem, npr. s art terapijom ili terapijom pisanja. Ovi pristupi omogućavaju osobi da lakše izrazi emocije koje proživljava ili da dobije lakši uvid u vlastite misli. Pisanje dnevnika omogućuje da sudionik slobodnije izražava svoje doživljaje i razmišljanja bez emocionalnih i misaonih zapreka jer dnevnik spada u osobne zapise i nije namijenjen javnosti. Pisanjem nerazriješene poteškoće ili emocije, misli postaju jasnije, nastupa olakšanje, pomirenje ili rješenje, tj. jasniji uvid u problem.
Glavna značajka biblioterapije je, naravno, razgovor o pročitanim knjigama koji vodi i usmjerava za to kompetentna osoba. Uz navedeno, njen glavni cilj je uvid čitatelja u sebe samoga kroz štivo koje čita.
Biblioterapijski proces po pravilu sadrži četiri faze prema sljedećim nazivima:
- identifikacija – čitatelj se prepoznaje i identificira s likovima iz pročitane literature;
- projekcija – čitatelj projicira vlastite osjećaje te ispituje svoje stavove i reakcije;
- katarza – čitatelj se povezao s likom iz literature te sada s njime dijeli emocije zbog čega dolazi do emocionalnog dijeljenja, tj. katarze;
- uvid – čitatelj uočava vlastite reakcije i postiže određenu razinu svijesti koja mu omogućava lakše rješavanje problema (ova faza je ona koja pojedinca, tj. čitatelja nauči kako se uspješno nositi s izazovima u budućnosti).
Najpoznatije su sljedeće tri vrste biblioterapije: institucionalna, klinička i razvojna, a najčešće se koristi kod problema s anksioznošću, depresije, poremećaja u prehrani, problema u romantičnim, prijateljskim ili obiteljskim odnosima, zloupotrebe supstanci i kod pojave egzistencijalnih briga poput osjećaja izoliranosti i besmislenosti.
Poznavanje osobne povijesti i dijagnoze sudionika terapije, omogućava biblioterapeutu da bude spremniji za rad i da napravi plan izlječenje za svakog polaznika. U obzir pri odabiru materijala se trebaju uzeti i neka važnija obilježja pojedinca s kojim se terapija provodi, kao što su dob, spol, rod, vrsta problema, razina čitanja, stupanj poremećaja i sl. Ključno je da se izabrana knjiga direktno povezuje s teškoćom koju klijent proživljava kako bi se što lakše poistovjetio/la s protagonistom priče. Nakon čitanja, klijent i biblioterapeut zajedno pričaju o načinu na koji se lik priče nosi sa svojim problemima i kako ih je riješio te o primjenjivosti tih rješenja na situaciju samoga klijenta. Terapeuti uglavnom dodjeljuju klijentima određene knjige za čitanje izvan termina savjetovanja što im može pomoći u lakšem putu prema empatiji, uvidu, saznanju, rastu i samorazvoju. Ono što im može pomoći za lakše pronalaženje adekvatnih knjiga je vođenje popisa knjiga za određene probleme, a također postoje online stranice i baze podataka koje sadrže popise naslova o određenim mentalnim teškoćama.
Kako sve biblioterapija može pomoći?
- Ova vrsta terapije može pomoći osobi da stekne uvid u vlastita stanja i probleme s kojima se nosi, ali i uvid u strategije kako ih riješiti.
- Ova metoda korištena nakon termina savjetovanja, tj. između dvaju termina, produbljuje značenje terapije i potiče dublje razumijevanje i saznanje.
- Likovi u priči sa sličnim situacijama i osjećajima koje proživljava klijent, pomažu steći drugačiju perspektivu suočavanja, što je pogodno za osobe koje osjećaju neugodu tijekom verbalnog iskazivanja stanja i osjećaj, ali daje i osjećaj nade zbog čega se klijent ne osjeća usamljeno u svojim emocijama.
Istraživanja su dokazala uspješnost biblioterapije kod odraslih koji su patili od depresije, kod mladih koji su se borili sa visokim razinama stresa i anksioznosti, a također se pokazala kao uspješna metoda prevencije agresivnih ponašanja kod djece i mladih. Biblioterapija se može koristiti kod osoba svih dobi, no ne preporuča se kod klijenata koji nemaju sposobnost razlikovati stvarnost od fantazije, kod klijenata koji imaju limitiranu intelektualnu sposobnost ili kratak raspon pažnje, te kod klijenata koji ne uživaju u čitanju.
Ivana Punek, univ.bacc.inf. et paed.
Korištena literatura:
- Bašić, I. (2011). Biblioterapija i poetska terapija – priručnik za početnike. Zagreb: Balans centar.
