zachary-kadolph-Hl_o1K6OPsA-unsplash-1200x800.jpg

Generacijama se smatralo da je tjelesno kažnjavanje djece sastavni dio odgoja i da je to za dobro djeteta, da se na taj način „ubija neposluh i samovolja“. I danas neki roditelji smatraju da se putem batina dijete disciplinira, odgaja i „dovodi u red“. Čini se da je teško iskorijeniti takva roditeljska ponašanja. Roditelji često sebi daju objašnjenja, pa kažu da se djetetu ništa neće dogoditi ako dobije „malo po guzi“ ili često čujemo onu famoznu rečenicu „I mene su moji roditelji tukli, pa šta mi danas fali?“. Nevjerojatno je kako se batine kao odgojna metoda održavaju kroz stoljeća iako je vidljivo da ne daju pozitivne učinke osim kratkotrajnog efekta i izazivanja burnih emocija kod djece.


lonely-1200x803.jpg

the irony of loneliness

is we all feel it

at the same time

together – rupi kaur

Treba li čovjek biti samostalan i neovisan ili biti povezan i pripadati? Koji je pravi odgovor? I kada i koliko čega nam je potrebno?

Odgovor je – oboje. Imamo potrebu za autonomijom, samostalnošću, neovisnošću, jednako kao što imamo potrebu za pripadanjem, druženjem i povezanošću. Ovisno o tome čega nam u kojem trenu fali, za tim ćemo i čeznuti. S obzirom na trenutnu situaciju, nije neobično da imamo potrebu za druženjem i povezanošću s drugima i da se pritom može javiti osjećaj usamljenosti.


photo-1527137342181-19aab11a8ee8.jpeg

Dok sam se 29. prosinca spuštala niz stepenice s desetog kata zgrade strahujući hoće li nas novi potres zateći negdje na stubištu, nisam imala pojma gdje je bio epicentar i što se sve zapravo dogodilo toga podneva. Samo sam znala da je bio puno jači nego onaj proljetos i da sam opet izgubila osjećaj one primarne sigurnosti u svome domu.  U tom trenutku, imala sam pred sobom samo cilj sa suprugom i mačkama koje su se “smrznule” od straha što prije sići pred zgradu gdje je već bila hrpa susjeda iz našeg i okolnih ulaza.


1-3.jpg

Zamislite da cijeli život trebate provesti sa osobom koja vas kritizira za svaki vaš korak. Kad napravite nešto krivo, kaže: „Naravno da nisi uspjela, nikakve koristi od tebe, bolje da ni ne pokušavaš išta slično u budućnosti“; kad ste tužni, kaže „Ajde ljenčino, diži se, šta sad cviliš“, kad nešto dobro napravite, kaže „Ma, to može svatko, nije to tvoja zasluga“… što mislite, kako bi izgledao život s takvom osobom? Biste li htjeli svoje vrijeme provoditi s nekim tko je tako „otrovan“, bezosjećajan, hladan?


Udruga PROMENTZ

Udruga PROMENTZ

Ninska 1, 10360 Sesvete
Hrvatska
info@psiholoskapomoc.hr



Copyright Psihološkapomoć.hr 2020.