Koliko je nesretnih, „toksičnih“ veza koje opstaju zbog niskog samopoštovanja jednog od partnera? Koliko neostvarenih snova zbog nedovoljne vjere u sebe i svoje sposobnosti? Koliko neizrečenih riječi zbog straha da se ne ispadne glupo ili jadno pred drugima?
Dokazano je da osamljeni ljudi imaju neusporedivo veću stopu prerane smrti- oni imaju tri do pet puta veće izglede za preranu smrt od ljudi koji su vezani za brižnog supružnika, obitelj ili zajednicu. (Cozolino, 2014.) Zašto je tome tako?
Zamislite da cijeli život trebate provesti sa osobom koja vas kritizira za svaki vaš korak. Kad napravite nešto krivo, kaže: „Naravno da nisi uspjela, nikakve koristi od tebe, bolje da ni ne pokušavaš išta slično u budućnosti“; kad ste tužni, kaže „Ajde ljenčino, diži se, šta sad cviliš“, kad nešto dobro napravite, kaže „Ma, to može svatko, nije to tvoja zasluga“… što mislite, kako bi izgledao život s takvom osobom? Biste li htjeli svoje vrijeme provoditi s nekim tko je tako „otrovan“, bezosjećajan, hladan?
Emocije se često miješaju s osjećajima i raspoloženjima, ali tri pojma nisu zamjenjiva.
