knjiga-1200x800.jpg

Zadnjih nekoliko desetljeća dogodile su se mnoge društvene promjene i razvile se mnoge ideje koje bi dovele do što toleratnijeg i sretnijeg društva, a jedan od uspjeha društva je da se o važnosti mentalnog zdravlja priča sve više. No, povećana izoliranost jednih od drugih, iskazi ljudi da tjeskoba postaje svakodnevnica zbog raznoraznih otežanih životnih uvjeta, te rezultati istraživanja koji u današnjim generacijama mladih pokazuju povećanu učestalost depresije, ukazuju nam na to da je terapeutska moć knjiga trenutno vrlo prikladna i potrebna, a jedna od metoda u kojoj se upravo ona i koristi je biblioterapija.


fear-1200x800.jpg

Već nekoliko godina suočeni smo s kriznim događanjima – pandemija, potresi, ekonomska kriza, a sada i rat u Ukrajini za koji postoji opasnost daljnje eskalacije. Govori se o mogućoj nestašici hrane, vode, energenata, a ekonomske posljedice i poskupljenja su već sada vidljivi. Suočavamo se s velikom neizvjesnošću, nesigurnošću. Nema više onog osjećaja stabilnosti i predvidivosti na koji smo navikli. Sve to je dovoljno da poljulja naš osjećaj smisla i našu psihološku dobrobit.

Mnogima od nas se događa retraumatizacija. Rat u Ukrajini mnoge podsjeća na rat koji se vodio na ovim prostorima. Retraumatizacija se događa kada se prizivaju sjećanja i pobuđuju neugodne emocije,  a definira se kao „situacija ponovnog javljanja simptoma traumatizacije zbog događaja ili interakcija koje žrtvu podsjećaju na prethodno traumatsko iskustvo“. Tom osjećaju pridonose i mediji koji riječju i slikom povezuju slike iz sadašnjeg sukoba u Ukrajini sa slikama s ovih prostora iz doba Domovinskog rata. Takve slike u nama bude sjećanja i pojačavaju nelagodu.


stigma-1200x729.jpg

Mnogi od nas zamišljali su se u ulozi osobe koja dobiva dijagnozu fizičke bolesti. Možda smo se identificirali s glavnim likom u nekom filmu ili s glavnim junakom neke knjige. Ali, koliko se nas zapitalo kako bismo reagirali da dobijemo dijagnozu psihičke bolesti ili poremećaja? Uostalom, kako bi se to nama uopće moglo dogoditi, zar ne?

Ako zauzmemo perspektivu osobe koja je još do jučer bila visoko funkcionalna u svakom segmentu svog života, a danas promatra doktora koji joj objašnjava da ima psihičku bolest…možemo li zamisliti kako se takva osoba osjeća i koliko je u takvoj situaciji spremna razumjeti što se dogodilo te koliko je spremna na proces liječenja i oporavka?


somatic.jpg

Somatic Experience oblik je alternativne terapije usmjeren na ublažavanje simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i drugih zdravstvenih problema povezanih s mentalnom i fizičkom traumom usredotočenjem na klijentove percepcije tjelesnih osjeta (ili somatskih iskustava). Razvio ga je traumatski terapeut Peter A. Levine. Trauma je događaj koji se dogodio prebrzo, prerano i preutjecajno, da bi ga naš živčani sustav uspio izregulirati i isprocesirati.

Somatic Experience -u cilj je omogućiti klijentu da riješi fizičke i mentalne poteškoće uzrokovane traumom, a time i da može na odgovarajući način odgovoriti na svakodnevne situacije. SE pomaže primijetiti tjelesne senzacije koje proizlaze iz problema s mentalnim zdravljem, ostati s njima te prepoznati bolne i neugodne senzacije pa tako i situacije u kojima su one nastale.


emotion-1200x800.jpg

Emocije se javljaju svakodnevno u svim područjima ljudske djelatnosti i svim segmentima čovjekova života zbog čega je važno razvijati ih, ali i regulirati. Ono što nam može pokazati je li pojedinac dobrog emocionalnog stanja su njegove sposobnosti kontroliranja emocionalnih doživljaja i saznanje jesu li njegove reakcije prikladne u određenim emocionalnim situacijama.

Intenzivnija istraživanja i stvaranja teorije oko regulacije emocija i raspoloženja su počela krajem prošlog stoljeća, a brojni rezultati su dokazali da je regulacija emocija vođena određenim mehanizmima.


sadness-1200x826.jpg

Svoju potrebu za ljubavlju najčešće ostvarujemo kroz romantične odnose. Oni su danas glorificirani u filmovima, knjigama, serijama,…To često mlade, nesigurne ljude ili one koji nemaju dobar primjer u okolini vodi zadovoljavanju s lošim romantičnim odnosima samo kako bi bili u jednom. A danas vidimo i veliku glorifikaciju i romantizaciju toksičnih, nasilnih veza, gdje žrtva često želi pomoći ili izliječiti svog nasilnog partnera. Nasilje u vezama ne mora označavati samo fizičko nasilje, vrlo česta pojava je emocionalnog manipuliranja osobe gdje sama osoba često ni ne zna da se manipulira njenim ponašanjima, osjećajima, razmišljanjima sve dok ne izađe iz te situacije. Tako Vam se možda dogodilo da shvatite koliko je osoba manipulirala Vašim emocijama, ali i ponašanjima tek kada ste se od iste udaljili i prekinuli kontakt. U romantičnim odnosima tek nakon prekida istog žrtva shvati koliko se upravljalo njenim mišljenjima, emocijama i ponašanjima, to otežava prekid veze (uvjetuje da osobe dugo ostaju u njoj), ali i tretman traume zbog kasnog identificiranja.


critic-1200x928.jpg

„Nije dovoljno dobro.“ „Mora biti savršeno.“ „Trebao/la bih biti uspješniji/a u životu nego što jesam.“ „Tek kada dostignem određeni cilj ću biti istinski sretan/a.“ „Ne želim se sramotiti, nisam ja za to.“ „Ne volim se.“

Koliko često ste čuli taj glas u glavi i koliko često ste mu odgovorili nazad? Korisna kritika nas tjera na konstantan razvoj i napredak, no što kada nam negativan unutarnji dijalog počinje iskrivljavati stvarnost? Tada lako postanemo sami svoj zlostavljač.


therapy-1200x800.jpg

Jedna od polazišnih ideja geštalt terapije je da svi težimo zdravlju i ostvarivanju svojih potencijala. Bazira se na psihoanalitičkoj teoriji, geštalt psihologiji, egzistencijalističkoj te istočnjačkoj filozofiji. Začetnici geštalt terapije su bračni par Laura i Fritz Perls te Paul Goodman.

U svom radu geštalt terapeut ne tumači i ne interpretira, ne daje savjete, već pomaže klijentu da sam osvijesti ono što je već u njemu. Smatra da je znanje odnosno istina u nama samima, u našem doživljaju. Pozornost se posvećuje umu i tijelu budući da oni nisu odvojeni nego su dio cjeline.


pregnant-1200x800.jpg

Svaka majka zasigurno će zauvijek u svoje sjećanje pohraniti jedan trenutak – trenutak kada je test rekao – trudni ste! Uz divnu pomisao da ćemo postati majkama, čak je i taj sami početak na ženu je stavio pritisak- pazi kako ćeš reagirati, kako će reagirati partner, otac djeteta, obitelj, prijatelji…kako ćeš im reći?

Kako vrijeme odmiče, u tom „drugom stanju“ postavljamo razna pitanja same sebi. Kakva ću ja biti majka? Što za mene znači rođenje djeteta? Hoću li zaista voljeti to dijete isti tren kad ga ugledam? Hoće li trudnoća proći dobro? Hoću li imati pomoći? Kako zaista izgleda ne spavanje, dojenje, briga oko djeteta… da ne nabrajamo unedogled.


photo-1593992811641-f713353cdebc-1200x800.jpg

Konvencija o pravima djeteta, donesena 1989.godine, međunarodni je dokument u kojem se navode različite skupine prava djece. Prava djece se baziraju na ostvarivanju njihovih potreba, pa se nepoštivanjem osnovnih dječjih prava ne zadovoljavaju njihove osnovne potrebe. Postoje četiri vrste prava: prava preživljavanja, prava na razvoj, zaštitna prava i prava sudjelovanja odnosno participacija.

Pravo na sudjelovanje je pravo djeteta da sudjeluje u donošenju odluka koje ga se tiču, a koje su u skladu s djetetovim stupnjem zrelosti. Na taj način se djeca pripremaju biti aktivni građani, oni od odraslih uče na koji način preispitivati autoritete i izraziti svoje mišljenje a da nikoga ne ugrožavaju. Uče izraziti svoja zapažanja, uče da ih se sluša i ozbiljno doživljava. Kada dijete sudjeluje, ono se osnažuje, stječe kompetencije, uči kako utjecati na svijet oko sebe, a odrasli su dužni osigurati uvjete za razvoj tih snaga i kompetencija.


photo-1556911073-a517e752729c-1200x800.jpg

Često možemo pročitati razne tekstove na temu utjecaja prehrane na tjelesno zdravlje, no ono što jedemo utječe i na naše raspoloženje, kognitivne sposobnosti, produktivnost i cjelokupno psihičko zdravlje.

Hrana koju jedemo predstavlja jednu vrstu podražaja našem središnjem živčanom sustavu gdje se potom pokreću razne fiziološke reakcije. Iste se javljaju i prije, primjerice, osjećaj gladi na koji odgovaramo konzumiranjem hrane. Što ćemo u određenom trenutku pojesti, ali i kakve su naše prehrambene navike pod utjecajem je raznih čimbenika koji se tiču hrane i njezinog izgleda, mirisa i okusa, ali i društva i kulture u kojoj živimo, navike iz djetinjstva, dostupnost i cijena namirnica, mediji, društvene mreže i slično.


photo-1534643960519-11ad79bc19df-1200x800.jpg

Proljeće je mnogima najdraže godišnje doba, međutim, mnogi ga povezuju i s nekim ne tako ugodnim stvarima. Prisutan je proljetni umor, zasićenje, a kraj školske godine sve je bliži. Pojačava se pritisak u školi, pišu se testovi, puno je usmenog ispitivanja. U trenutku pisanja ovog članka do kraja školske godine ostalo je još samo šest tjedana! Uz sve navedeno, posljednjih godinu dana je svima otežano učenje i planiranje školskih i svih drugih aktivnosti zbog pandemije virusa COVID-19. Roditelji i učitelji od danas do sutra doznaju ponovno kreće online nastava i da je razred u samoizolaciji. To za sve znači brzu reorganizaciju posla i obiteljskog života.


pexels-anna-shvets-4672720-1200x800.jpg

Suosjećanje se općenito definira kao “Osjetljivost na patnju (vlastitu i tuđu) uz posvećenost da se ona smanji i prevenira”. Ljudi koji su suosjećajni u stanju su primijetiti i povezati se sa svojim i tuđim teškim iskustvima te imaju namjeru pomoći korištenjem znanja, vještina, snage i mudrosti.

Suosjećanje je važno zato jer je život težak. Naši životi ispunjeni su promjenama i gubicima. Stvoreni smo tako da starimo i umiremo, a često patimo zbog bolesti i tragedija koje nam se događaju. Naš mozak evoluirao je tako da je usmjeren na znakove prijetnje iz okoline – jer je pravovremeno uočavanje prijetnje našim precima bilo od presudne važnosti za preživljavanje. Zbog toga su danas naši umovi po svojoj prirodi problematični i teški za upravljanje. Primjerice, mnogi ljudi pate od tjeskobe i pretjerane brige jer njihov um “vrti” razne načine na koje nešto može poći po krivu. Naše emocionalne reakcije mogu biti zbunjujuće i kontradiktorne. Ljudski mozak ima zapanjujući kapacitet komentirati, osuđivati, procjenjivati naša osobna iskustva, emocije i reakcije. Imamo svjesnost o sebi koja može dovesti do toga da osuđujemo način na koji mislimo i osjećamo se. No, kad malo bolje pogledamo – jesmo li zapravo mi krivi za to što mislimo i za to kako se osjećamo?


stress.jpg

Već je puno tekstova napisano o stresu, simptomima stresa, kako stres utječe na naš život. Ipak, živimo u izazovnim vremenima i stresne reakcije su danas učestale, a nalazimo ih već kod djece. Stres je povezan s pritiskom hoće li dijete izvršiti zadatke u školi, hoće li se upisati u željenu srednju školu ili fakultet, hoće li položiti ispit na fakultetu, a kasnije hoće li dobiti željeni posao. Kada se krene u svijet rada, stres se nastavlja balansiranjem između izvršavanja poslovnih obaveza i zahtjeva privatnog života, nošenjem s kratkim rokovima, ispunjavanjem očekivanja zahtjevnih šefova, a ti isti šefovi se pitaju hoće moći isplatiti plaću svojim radnicima. I tako unedogled. Čini se da pritiscima nikad kraja.


lonely-1200x803.jpg

the irony of loneliness

is we all feel it

at the same time

together – rupi kaur

Treba li čovjek biti samostalan i neovisan ili biti povezan i pripadati? Koji je pravi odgovor? I kada i koliko čega nam je potrebno?

Odgovor je – oboje. Imamo potrebu za autonomijom, samostalnošću, neovisnošću, jednako kao što imamo potrebu za pripadanjem, druženjem i povezanošću. Ovisno o tome čega nam u kojem trenu fali, za tim ćemo i čeznuti. S obzirom na trenutnu situaciju, nije neobično da imamo potrebu za druženjem i povezanošću s drugima i da se pritom može javiti osjećaj usamljenosti.


paige-cody-bOVZ_f3fbQM-unsplash2-1200x801.jpg

Privrženost je poseban emotivni odnos koji uključuje razmjenu udobnosti, brige i zadovoljstva, a karakterizira ga stanje u kojem se osjećamo sigurno, opušteno i zaštićeno. Prirodna potreba za ostvarivanjem privrženosti primjetna je od samog rođenja u odnosu gdje se novorođenče veže za jednu figuru; primarnog skrbnika (najčešće majku) koja postaje sigurna baza iz koje započinje istraživanje svijeta koji ga okružuje – u psihologiji poznato pod nazivom monotropija a predstavlja jedan odnos koji je važniji od svih ostalih.


2.jpg

Dokazano je da osamljeni ljudi imaju neusporedivo veću stopu prerane smrti- oni imaju tri do pet puta veće izglede za preranu smrt od ljudi koji su vezani za brižnog supružnika, obitelj ili zajednicu. (Cozolino, 2014.) Zašto je tome tako?


1-3.jpg

Zamislite da cijeli život trebate provesti sa osobom koja vas kritizira za svaki vaš korak. Kad napravite nešto krivo, kaže: „Naravno da nisi uspjela, nikakve koristi od tebe, bolje da ni ne pokušavaš išta slično u budućnosti“; kad ste tužni, kaže „Ajde ljenčino, diži se, šta sad cviliš“, kad nešto dobro napravite, kaže „Ma, to može svatko, nije to tvoja zasluga“… što mislite, kako bi izgledao život s takvom osobom? Biste li htjeli svoje vrijeme provoditi s nekim tko je tako „otrovan“, bezosjećajan, hladan?


Udruga PROMENTZ

Udruga PROMENTZ

Ninska 1, 10360 Sesvete
Hrvatska
info@psiholoskapomoc.hr



Copyright Psihološkapomoć.hr 2020.