Konvencija o pravima djeteta, donesena 1989.godine, međunarodni je dokument u kojem se navode različite skupine prava djece. Prava djece se baziraju na ostvarivanju njihovih potreba, pa se nepoštivanjem osnovnih dječjih prava ne zadovoljavaju njihove osnovne potrebe. Postoje četiri vrste prava: prava preživljavanja, prava na razvoj, zaštitna prava i prava sudjelovanja odnosno participacija.
Pravo na sudjelovanje je pravo djeteta da sudjeluje u donošenju odluka koje ga se tiču, a koje su u skladu s djetetovim stupnjem zrelosti. Na taj način se djeca pripremaju biti aktivni građani, oni od odraslih uče na koji način preispitivati autoritete i izraziti svoje mišljenje a da nikoga ne ugrožavaju. Uče izraziti svoja zapažanja, uče da ih se sluša i ozbiljno doživljava. Kada dijete sudjeluje, ono se osnažuje, stječe kompetencije, uči kako utjecati na svijet oko sebe, a odrasli su dužni osigurati uvjete za razvoj tih snaga i kompetencija.
