Narcizam i današnja kultura

Narcizam i današnja kultura

12.07.2021
photo-1509029032154-54ba8b3216d4-1200x800.jpg

U svakodnevnom životu često možemo naići na termin narcizam ili narcistička ličnost. Što je to narcizam, koje su njegove karakteristike? Jeste li i vi narcistička osoba i u kojoj mjeri?

U Psihologijskom rječniku (2005.) narcizam se opisuje kao samoljublje, prekomjerno bavljenje samim sobom, a narcistički poremećaj ličnosti se očituje u pretjeranom pridavanju važnosti samom sebi, precjenjivanju vlastite vrijednosti, snažnoj potrebi za pažnjom i obožavanjem, povećanoj osjetljivosti na svaku kritiku te sklonosti iskorištavanja drugih. Rekli bismo da su to ljudi koji su sami sebi najvažniji i koji druge ljude cijene dok ih obožavaju te da ne podnose ni najmanju kritiku.

Narcizam je dobio ime prema grčkom mitu o lijepom mladiću Narcisu koji se zaljubio u svoj odraz u jezeru ne shvaćajući da je to on. Tako je dugo i neprestano gledao sebe i divio se svom odrazu sve dok nije pao u jezero i utopio se. Za naše shvaćanje narcizma bitan dio priče je to da se zaljubio u svoju sliku, a ne u sebe. Tako je on zaboravio na sve svoje ostale potrebe, jer mu je vlastita slika o sebi bila važnija od svega. U mitu o Narcisu također možemo pročitati da je bio toliko lijep da su se drugi zaljubljivali u njega, ali on ih je sve bezosjećajno odbio i da nikoga nije volio, osim sebe samoga. Njegova najsnažnija potreba je bilo divljenje samom sebi.

U današnjoj kulturi je velik utjecaj i prisutnost medija i društvenih mreža, a oni nas svakodnevno bombardiraju slikama savršenih tijela, lijepih mladih lica. Stalno se stvaraju nove zvijezde u svijetu mode, glazbe, filma, pa to itekako podržava narcizam kao nešto poželjno i dobro. Velik je problem što ljudi često postaju popularni i to preko noći, često vrlo mladi, pa im je teret slave i popularnosti još teže nositi.

Za narcizam je karakteristično da naše mišljenje o sebi jako ovisi o drugima, mislimo da vrijedimo onoliko koliko pratitelja imamo na društvenim mrežama, koliko imamo pozitivnih komentara i koliko smo u skladu s trenutnim standardima ljepote i mladosti. Svi smo svjesni da su te vrijednosti površne, ali ipak ponekad padnemo na to jer živimo u takvoj kulturi i takve poruke je gotovo nemoguće izbjeći.

Svi u sebi imamo narcistični dio, samo je pitanje u kolikoj mjeri je to izraženo. Jedna od karakteristika narcizma je grandioznost. Želimo biti idealne supruge, majke koje nikada nisu pogriješile, uspješne poslovne žene. Tko to može izdržati? Ne treba posebno napominjati da mediji i društvene mreže jako pridonose ovoj slici i često nailazimo na članke o savršenim domovima, uglađenim manirima, lijepoj i skupoj odjeći i predivnim iskustvima s nezaboravnih putovanja, a sve popraćeno prekrasnim slikama na mrežama. To utječe na nas, htjeli mi to ili ne, premda smo svjesni da se na društvene mreže stavlja idealizirana slika sebe, ona koju želimo pokazati na van. Tako je lako osjećati se manje vrijednima, manje lijepima, manje uspješnima, što je samo druga strana medalje koju vežemo uz narcizam.

Ljudi s izraženim narcizmom jako ovise o mišljenju drugih ljudi, ambiciozni su a važno im je tuđe divljenje, moć i kako izgledaju drugima. Oni stalno traže nagradu i poticaje izvana. Ako nagrada ne dođe, onda nastoje biti još bolji u poslu, kao ljubavnici ili kao majke. Trude se bez uvida da li je kritika osnovana ili ne. Kada mi se drugi dive, sve je u redu. Ako pak nemaju udivljenje, napravit ću sve da ga dobijem, što znači da nisam slobodna nego se rukovodim tuđim reakcijama, a ne svojim unutarnjim potrebama i osjećajima.

Na površini su narcisi uglavnom socijalno dobro prilagođeni, mogu imati dosta prijatelja (ili bolje reći poznanika) ali drugi ljudi im često služe da bi postigli svoje ciljeve ili da bi održavali svoju sliku o sebi. Narcisi često misle da zaslužuju ono što žele pod svaku cijenu i okupirani su samima sobom. Lako ih je povrijediti, osjetljivi su, ali pritom ne vode računa o drugima. Oni su sebi na prvom mjestu. No, negdje u dubini duše imaju svijest da je to maska i silno se boje vlastite praznine. Zato toliko žive na van, zato su prisutni na društvenim mrežama, hvale se, pokazuju svoje uspjehe. Ako ih se konfrontira ili kritizira, lako se uvrijede i može se dogoditi da prekinu odnos.

Narcizam ima mnogo različitih lica i nekada ga nije lako prepoznati. Očit je kada osoba radi sve kako bi bila u središtu pozornosti. Ali, narcizam je čest i kod ljudi koji puno pomažu drugima jer na taj način održavaju sliku o sebi kao o dobrima i opet su u središtu pozornosti. Jer, ako ja pomažem drugima, oni me trebaju a to znači da vrijedim. Što bi se dogodilo kada bi prestali pomagati? To nikako ne znači da ne trebamo pomoći drugima u nevolji, ali je pitanje motiva zašto to radimo – zbog drugih ljudi koji su u potrebi ili zbog sebe samih? Narcistični mogu biti tihi i sramežljivi ljudi koji čekaju da ih drugi „otkriju“, kao da nose skriveno blago.

Kao što sam već napisala, narcisoidnost svi imamo, samo je pitanje koliko je ona izražena. Ona čak do neke mjere može biti potrebna i zdrava. Dobro je da volimo i cijenimo sebe na zdrav način, ali i da možemo podnijeti kritiku drugih i da smo relativno neovisni od drugih i od vanjskih okolnosti.
U literaturi se spominje termin narcistička povreda koja se dogodi kada se sruši naša slika o nama samima. Tada mislimo da smo jako loši, da smo sve pogriješili, neki imaju osjećaj da su upali u prazninu ili u „crnu rupu“ i to im je strašno za podnijeti. Kao da im je netko izmaknuo tlo pod nogama. Osoba u sebi nosi puno srama, nelagode, anksioznosti.

Kako prepoznati narcizam i kod sebe i kod drugih? Osobine narcističnih osoba jest da su egocentrični i da puno i rado pričaju o sebi, da im je važno da su u pravu, a drugi ljudi ih u suštini ne zanimaju, nema razmjene. Nekada ih možemo prepoznati kao one ljude koji stalno slušaju druge ali nitko o njima ništa ne zna, posebno ne o njihovim problemima. Možemo ih doživljavati kao snažne, a zapravo vrlo teško podnose kritiku i ne čuju druge, jer se brane od vlastitog osjećaja srama. Često kontroliraju ljude i situacije i drugima nastoje ne govoriti o svojim slabim točkama i problemima, jer se tako ruši slika o njima. Važno im je da prikažu sebe kao idealne – da imaju idealan brak, dom, djecu itd.

Također je karakteristično da stalno traže nešto novo, nemirni su, puni su energije. Vrijedni su, a često su i radoholičari, a to je način da stvari drže pod kontrolom. Ispod toga je veliki strah od unutarnje praznine, izgubljenosti, usamljenosti. Oni su ambiciozni jer traže izvana nešto što će ih umiriti i pobjeći od tog teškog osjećaja praznine i gubitka nade.

Što napraviti kada susretnemo narcistične osobine u sebi ili kod nama bliskih osoba? Najvažnije je da budemo blagi i puni poštovanja prema toj osobi ili prema sebi, a posebno da poštujemo osjećaj srama. Važno je ne osuđivati, jer je narcizam, kao i svaki druga struktura ličnosti nastala kao obrana odnosno to je bio način preživljavanja.

Tekst napisala:
Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije, ravnateljica Centra za djecu mlade i obitelj Velika Gorica

LITERATURA:
Psihologijski rječnik (2005): Jastrebarsko: Naklada Slap.

Udruga PROMENTZ

Udruga PROMENTZ

Ninska 1, 10360 Sesvete
Hrvatska
info@psiholoskapomoc.hr



Copyright Psihološkapomoć.hr 2020.