maltepe escort
ataşehir escort bayanlar maltepe escort alanya escort

Djeca i adolescenti

9-1.jpg

Do 18 godina

 

Razvoj djeteta uključuje tjelesni, emotivni, socijalni, kognitivni i mentalni razvoj te ovisno o dobi djeteta možemo očekivati određeni stupanj razvoja, ali i pratiti pojedina odstupanja ili probleme. Treba uzeti u obzir da se djeca i adolescenti međusobno razlikuju po temperamentu; primjerice neki su stidljivi i povučeniji, a drugi impulzivni i nepažljivi. Ponaša li se dijete na odgovarajući način te primjereno dobi ili ima poremećaj utvrđuje se na osnovi postojanja različitih problema ili simptoma.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) 10 do 20% djece do 18 godina ima neki poremećaj mentalnog zdravlja, a 50% psihijatrijskih bolesti razvije se i napreduje već u vrijeme djetinjstva i adolescencije.*

Kada govorimo o psihičkim poremećajima, to su sva manja ili veća odstupanja od psihički normalnog ponašanja proizašla iz poremećaja adaptacije i posljedica su neadekvatnih najranijih odnosa. Mogu biti uzrokovani biologijom, psihološkim i čimbenicima okoline.

Najčešćim poremećajima kod djece i adolescenata se smatraju:

  1. Anksiozni (panika)
  2. Afektivni (depresija, manija, anoreksija, bulimija)
  3. Pervazivni razvojni (autizam)
  4. Opsesivno-kompulzivni
  5. Psihosomatski

 

Potrebno je obratiti pažnju na sljedeće probleme ili simptome kod djece:

  • Otpor prema školi, uz izrazito loš uspjeh ili neprimjereno ponašanje u školi
  • Teškoće pri razgovoru, organiziranju zadataka i aktivnosti
  • Pretjerana razdražljivost, apatija i povlačenje u sebe
  • Malodušnost i samoubilačke pomisli
  • Česte pritužbe na fizičke simptome poput glavobolje i bolova u trbuhu
  • Nagle promjene i problemi sa spavanjem (premalo sna, noćne more ili previše spavanja)
  • Izraziti problemi s apetitom i prehranom
  • Nestrpljivost i zaboravljivost
  • Ponašanja kojim se dijete se vraća u mlađu dob (poput mokrenja u krevet)
  • Neprimjereno ili agresivno ponašanje
  • Rizično ponašanje te smanjena brige za vlastitu sigurnost (penjanje previsoko, igranje s nesigurnim predmetima, nepažljiva vožnja)

 

Uzroci i faktori rizika za mentalne bolesti kod djece

Kao što je slučaj s većinom poremećaja mentalnog zdravlja u bilo kojoj dobi, takvi poremećaji nemaju jedan glavni uzrok. Tako postoji niz bioloških, psiholoških i okolišnih čimbenika rizika koji doprinose razvoju mentalnih poremećaja kod djece.

Biološki čimbenici se odnose na mentalne bolesti povezane s neodgovarajućom razinom neurotransmitera, poput serotonina ili dopamina u mozgu, smanjenu ili povećanu aktivnost u određenim dijelovima mozga. Isto tako, liječnici nešto češće dijagnosticiraju poremećaje raspoloženja poput depresije i anksioznosti kod djevojčica nego kod dječaka, dok se poremećaje hiperaktivnosti i poremećaje pažnje češće dijagnosticira kod dječaka. Razlike između spolova u mentalnim bolestima rezultat su, između ostalog i kombinacije bioloških razlika na temelju spola, kao i razlike u načinu na koji se djevojke potiču da tumače svoje okruženje i reagiraju na njega u usporedbi s dječacima.  Ujedno se smatra da djeca i adolescenti s mentalno bolesnim roditeljem imaju čak četiri puta veću vjerojatnost da će sami razviti takvu bolest.

Psihološki čimbenici rizika za mentalne bolesti kod djece uključuju nisko samopoštovanje, lošu sliku vlastitog tijela, sklonost izrazitoj samokritičnosti i osjećaj bespomoćnosti kada se bave negativnim događajima. Psihički poremećaji kod tinejdžera donekle su povezani sa stresom zbog tjelesnih promjena, uključujući podražaj hipofize na lučenje hormona od strane hipotalamusa i susjednih moždanih centara, koji do tada nisu bili aktivni ili su bili zakočeni. Razdoblje puberteta karakteriziraju najprije tjelesne, a tek kasnije spolne promjene, koje nastaju pod neposrednim utjecajem hipofiznog hormona rasta, hormona štitne žlijezde te androgenih hormona nadbubrežnih i spolnih žlijezda. Stres se kod tinejdžera javlja i zbog sasvim suprotnih osjećaja ili stavova prema povećanoj neovisnosti i s promjenama u njihovim odnosima s roditeljima, vršnjacima i drugima. Tinejdžeri koji pate od poremećaja ponašanja, poremećaja hiperaktivnosti deficita pažnje (ADHD), kliničke anksioznosti ili koji imaju kognitivne probleme i probleme učenja,  izloženi su većem riziku od razvoja mentalnog poremećaja.

Mentalna bolest djeteta može biti reakcija na stres u okruženju, uključujući traume koje sa sobom nose žrtve verbalnog, fizičkog ili seksualnog zlostavljanja, djeca koja su doživjela smrt voljene osobe, imaju probleme u školi ili su žrtve vršnjačkog nasilja. Tinejdžeri koji vole osobe istog spola su izloženi većem riziku za razvoj mentalnih poremećaja poput depresije. Ostali nespecifični faktori rizika uključuju siromaštvo, izloženost nasilju, antisocijalnu vršnjačku grupu ili socijalnu izolaciju, viktimizaciju, sukob između roditelja i raspad obitelji. Djeca koja su tjelesno manje aktivna, imaju lošiji uspjeh u školi ili dožive prekid veze, također su izložena većem riziku za mentalne bolesti.

 

Kako se postavlja dijagnoza mentalnog poremećaja kod djece?

Zdravstveni djelatnici, bez obzira je li riječ o općoj ili kliničkoj medicini, mogu pomoći u postavljanju dijagnoze mentalne bolesti kod djece. Savjet možete potražiti kod pedijatra ili liječnika opće/obiteljske medicine te psihijatra, psihologa i psihoterapeuta.

Mentalni poremećaji u djetinjstvu mogu biti povezani s brojnim drugim medicinskim stanjima ili mogu biti nuspojava raznih lijekova. Iz tog razloga zdravstveni radnici mogu provesti rutinske laboratorijske testove tijekom početnog procesa postavljanja dijagnoze,a sve kako bi isključili druge uzroke simptoma.

Stručna osoba može postaviti djetetu i njegovim roditeljima niz pitanja iz standardiziranog upitnika ili samotestiranja kako bi pomogao u daljnjoj procjeni simptoma. Upotreba alata za probir je posebno važna za otkrivanje ranih znakova mentalne bolesti u novorođenčadi i male djece, jer su u svojoj komunikaciji uvelike vjerodostojni.

Probir, odnosno rano otkrivanje bolesti kod djece prvi je korak u prevenciji i liječenju težih mentalnih poremećaja. Rana detekcija i intervencije mogu prevenirati ili umanjiti negativne ishode mentalnih poremećaja koji narušavaju kvalitetu života u adolescenciji i odrasloj dobi, osiguravaju socijalnu kompetenciju u ranom djetinjstvu, odnos s vršnjacima, kognitivni razvoj, školsko postignuće i financijsku neovisnost u razdoblju sazrijevanja.

 

Klikom na rubriku Pružatelji pomoći potražite pomoć u slučaju postojanja nekog od ranije spomenutih problema.

* Izvor podatka: Kessler RC, Amminger G, Aguilar-Gaxiola S, Alonso J, Lee S, Ustun TB. Age of onset of mental disorders: a review of recent literature. Curr Opin Psychiatry 2007;20:359-364.

Dodatni izvori:

http://www.zzjzvpz.hr/hr/sadrzaj/djelatnost/1/publikacije/psihologija_u_zastiti_mentalnog_zdravlja_Sinisa_Brlas.pdf

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK92254/

https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/adolescent-mental-health

https://www.who.int/maternal_child_adolescent/topics/adolescence/framework-accelerated-action/en/

Probir i rana detekcija psihičkih odstupanja/poremećaja kod djece u predškolskim ustanovama i adolescenata u osnovnim školama Grada Zagreba – rezultati probnog projekta, Vlatka Boričević Maršanić , Iva Zečevi , Ljubica Paradži ,Ljiljana Karapetrić Bolfan

Udruga PROMENTZ

Udruga PROMENTZ

Ninska 1, 10360 Sesvete
Hrvatska
info@psiholoskapomoc.hr



Copyright Psihološkapomoć.hr 2020.


meritking giriş kingroyal meritking meritking.org kingroyal güncel giriş veren siteler casino slot siteleri