Negativni perfekcionizam i prokrastinacija za vrijeme ispitnih rokova

Negativni perfekcionizam i prokrastinacija za vrijeme ispitnih rokova

27.01.2022
perfect-1200x843.jpg

Često perfekcionizam navodimo kao jednu od svojih vrlina, na primjer na intervjuu za posao kažemo da smo preveliki perfekcionisti, previše pazimo na detalje, previše nam je važno da sve bude kako treba.

Iako su perfekcionizam definirali mnogi autori i istraživači, navesti ćemo jednu od poznatijih definicija autora Hewitta i Fletta (1991); prema njima perfekcionizam definiramo kao multidimenzionalni, intrapersonalni i interpersonalni konstrukt sačinjen od previsokih i nerealističnih osobnih standarda uz veliku samokritičnost. Ili možda jednostavnije; težnja za nepogrešivošću i želja za savršenstvom u svim područjima života.

Sve do druge polovice 20. stoljeća smatrali smo da je perfekcionizam jednodimenzionalna osobina, no porastom interesa istraživača za to područje danas znamo da je perfekcionizam znatno složeniji konstrukt sa svojim negativnim i pozitivnim aspektima.

Iako postoji mnogo pogleda na multidimenzionalnost perfekcionizma i mnoge podjele tih dimenzija, danas je opće prihvaćena podjela na pozitivan (adaptivan, „zdrav“) i negativan (neadaptivan, „nezdrav“).

Pozitivan perfekcionizam, tj. prilagodljiv perfekcionizam, je objašnjen kao ponašanje kojim individualci ciljaju za uspjehom, ali mogu upravljati svojim ponašanjem ovisno o situaciji.  Negativni, tj. neprilagođeni perfekcionizam se objašnjava kao ponašanje usmjereno na izbjegavanje neuspjeha i obilježava ga postavljanje neostvarivih ciljeva u svim situacijama. Također, uključuje veliku dozu samoprocjene i samokritičnosti kod osoba (Endleman, Brittain i Vaillancourt, 2021).

Istraživači su ova dva oblika perfekcionizma koncipirali na različite načine, a možemo razlikovati dva pristupa u tim koncepcijama: dimenzionalni pristup i pristup usmjeren prema grupama.

Pristup usmjeren na grupama poklapa se s ranijim objašnjenjem adaptivnog i neadaptivnog perfekcionizma. Dok dimenzionalni pristup razlikuje pozitivne perfekcionističke težnje, odnosi se na pozitivan oblik perfekcionizma i povezan je s pozitivnim ishodima (npr. akademski uspjeh). Druga dimenzija perfekcionizma je koncipirana kao negativna perfekcionistička zabrinutost („perfectionistic concerns“ i „perfectionistic strivings“ ) te je povezana s negativnim ishodima kao što su depresivnost, anksioznost, stres, a odnosi se na negativan oblik perfekcionizma

Iako postoje različiti nazivi, kao što možete vidjeti, perfekcionizam uglavnom dijelimo na dvije oprečne dimenzije. Pozitivna dimenzija povezana je s postavljanjem visokih, ali realističnih i dosežnih ciljeva, prilagođavanjem ciljeva situaciji i mogućnostima, prihvaćanje neuspjeha, učenjem na pogreškama. Dok s druge strane negativna dimenzija perfekcionizma povezana je s težnjom za ostvarivanje nerealno visokih, nedostižnih ciljeva, ocjenjivanje svoje osobne vrijednosti na temelju tih postignuća. Negativni perfekcionisti često su napeti i anksiozni prilikom izvođenja zadataka, usmjereni su na izbjegavanje pogrešaka što često rezultira odgađanjem ili čak odustajanjem od aktivnosti.

Zato često prokrastinacija nema veze s lijenosti ili lošim „time menadžmentom“ već je češće povezana s izbjegavanjem i odgađanjem aktivnosti kako bismo izbjegli neuspjeh. Jer kada si postavimo visoke ciljeve i svjesni smo rizika da ih možda nećemo ispuniti, lakše je odgađati aktivnost.

Zato Shafran i Mansell (2001) prokrastinaciju definiraju kao odgađanje zadataka zbog potrebe da se isti odrade savršeno, dolazi do teškog, neugodnog i ranog odustajanja od samog zadatka jer perfekcionistički standardi ne mogu biti dokučeni.

Većina istraživanja je orijentirana na kasnu adolescenciju, mlade odrasle, stariju populaciju, a najmanje istraživanja provedeno je na djeci i mladim adolescentima. Vrlo zabrinjavajući rezultat je taj da je oko 25-30% adolescenata negativno je obilježeno perfekcionizmom u smislu rizika razvijanja depresije, anksioznosti i suicidalne ideje/misli. To ne znači da 25-30% adolescenata „ima“ negativan perfekcionizam, već da je su u opasnosti razvijanja komorbiditetnih internaliziranih poremećaja. Depresiju izazivaju automatske negativne misli kao posljedica neostvarenih ciljeva, anoreksiju izaziva rascjep između nedostižnih ciljeva i potrebe za savršenstvom, a OCD potreba za samokontrolom kako bi izbjegli osjećaj nesigurnosti.

Na razvoj perfekcionizma utječu rani razvoj (npr. oblici neprikladne privrženosti), razvoj ličnosti, odgojni stil, poruke roditelja i socijalna očekivanja. Zato je rani rad s djecom od velike važnosti, a veliki naglasak se stavlja na roditelje i stručnjake u odgojno-obrazovnim ustanovama koji su u najbližem odnosu s djetetom.

Kako bi izbjegli negativne emocije povezane s perfekcionizmom; strah od neuspjeha, anksioznost, pa i odustajanje od zadataka, postoji nekoliko smjernica koje svi možemo koristiti u svakodnevnim aktivnostima, a pogotovo kada se osjećamo preplavljeni i emocijama i obavezama (npr. za vrijeme ispitnih rokova u kojima se nalazimo):

  1. prvo je važno postaviti realistične i dosežne ciljeve (SMART ciljevi – specifični, mjerljivi, ostvarivi, relevantni i vremenski određeni ciljevi)
  2. potrebno je rastaviti veće zadatke na više manjih
  3. važno je fokusirati se na jedan korak, aktivnost ili zadatak u jednom trenutku i tek kada ga izvršimo prijeći na drugi
  4. uvidjeti da svi rade pogreške, one su neizbježne te je važno na njih gledati kao mjesta za učenje i napredak
  5. naučiti primati konstruktivnu kritiku jer nam pomaže da napredujemo
  6. znati da neuspjeh u zadatku ne znači i osobni neuspjeh
  7. često smo sami sebi najgori neprijatelji i sami sebi stvaramo najveći pritisak, zato je važno biti blag sam prema sebi, vježbati samoprihvaćanje, jer savršenost ne postoji
  8. ako smatramo da nas perfekcionizam sputava u životu i remeti svakodnevne obaveze, kognitivno bihevioralna terapija (CBT) može biti od izuzetne pomoći u preoblikovanju negativnih misli i može nam pomoći shvatiti dublje razloge koji leže u potrebi za savršenstvom

Važno je naglasiti da je perfekcionizam pokretač, ali smo onda kada su postavimo ostvarive i realistične (SMART) ciljeve, kada nam ostvarivanje tih ciljeva pruža osjećaj zadovoljstva, pogreške nas ne obeshrabruju već motiviraju za daljnji napredak.

Za one znatiželjne;

Na linku: https://hewittlab.psych.ubc.ca/measures-3/child-adolescent-perfectionism-scale/ nalazi se poveznica za preuzimanje testa koji se koristi kod djece i mladih kako bi se ustanovilo perfekcionističko ponašanje. Dimenzije su određene prema autorima Flett i Hewitt koji su perfekcionizam podijelili na Self-Oriented Perfectionisam (perfekcionizam orijentiran prema pojedincu, tj. pozitivan perfekcionizam) i Socially Prescribed Perfectionisam (društveno pripisan perfekcionizam, tj. negativan perfekcionizam). Test je besplatan za preuzimanje kao i bodovanje istog.

Petra Hibšer, univ. bacc. paed.

Udruga PROMENTZ

Udruga PROMENTZ

Ninska 1, 10360 Sesvete
Hrvatska
info@psiholoskapomoc.hr



Copyright Psihološkapomoć.hr 2020.