pexels-anna-shvets-4672720-1200x800.jpg

Suosjećanje se općenito definira kao “Osjetljivost na patnju (vlastitu i tuđu) uz posvećenost da se ona smanji i prevenira”. Ljudi koji su suosjećajni u stanju su primijetiti i povezati se sa svojim i tuđim teškim iskustvima te imaju namjeru pomoći korištenjem znanja, vještina, snage i mudrosti.

Suosjećanje je važno zato jer je život težak. Naši životi ispunjeni su promjenama i gubicima. Stvoreni smo tako da starimo i umiremo, a često patimo zbog bolesti i tragedija koje nam se događaju. Naš mozak evoluirao je tako da je usmjeren na znakove prijetnje iz okoline – jer je pravovremeno uočavanje prijetnje našim precima bilo od presudne važnosti za preživljavanje. Zbog toga su danas naši umovi po svojoj prirodi problematični i teški za upravljanje. Primjerice, mnogi ljudi pate od tjeskobe i pretjerane brige jer njihov um “vrti” razne načine na koje nešto može poći po krivu. Naše emocionalne reakcije mogu biti zbunjujuće i kontradiktorne. Ljudski mozak ima zapanjujući kapacitet komentirati, osuđivati, procjenjivati naša osobna iskustva, emocije i reakcije. Imamo svjesnost o sebi koja može dovesti do toga da osuđujemo način na koji mislimo i osjećamo se. No, kad malo bolje pogledamo – jesmo li zapravo mi krivi za to što mislimo i za to kako se osjećamo?


stress.jpg

Već je puno tekstova napisano o stresu, simptomima stresa, kako stres utječe na naš život. Ipak, živimo u izazovnim vremenima i stresne reakcije su danas učestale, a nalazimo ih već kod djece. Stres je povezan s pritiskom hoće li dijete izvršiti zadatke u školi, hoće li se upisati u željenu srednju školu ili fakultet, hoće li položiti ispit na fakultetu, a kasnije hoće li dobiti željeni posao. Kada se krene u svijet rada, stres se nastavlja balansiranjem između izvršavanja poslovnih obaveza i zahtjeva privatnog života, nošenjem s kratkim rokovima, ispunjavanjem očekivanja zahtjevnih šefova, a ti isti šefovi se pitaju hoće moći isplatiti plaću svojim radnicima. I tako unedogled. Čini se da pritiscima nikad kraja.


photo-1527137342181-19aab11a8ee8.jpeg

Dok sam se 29. prosinca spuštala niz stepenice s desetog kata zgrade strahujući hoće li nas novi potres zateći negdje na stubištu, nisam imala pojma gdje je bio epicentar i što se sve zapravo dogodilo toga podneva. Samo sam znala da je bio puno jači nego onaj proljetos i da sam opet izgubila osjećaj one primarne sigurnosti u svome domu.  U tom trenutku, imala sam pred sobom samo cilj sa suprugom i mačkama koje su se “smrznule” od straha što prije sići pred zgradu gdje je već bila hrpa susjeda iz našeg i okolnih ulaza.


trauma.jpg

U posljednje vrijeme građani Hrvatske se suočavaju s događajima koji su drugačiji od svega dosad poznatog. Uz na žalost i smrtno stradale, mnogi ljudi su ostali bez domova, mnogima su kuće oštećene i nesigurne za život. Traumatski događaj je događaj koji je izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva i koji je izrazito negativan za bilo koga. Tu je obično riječ o ozbiljnoj prijetnji životu ili tjelesnom integritetu sebe, djece, supružnika ili bliskih ljudi. U traumu spada i iznenadno uništavanje doma, ali i pogled na drugu osobu koja je povrijeđena ili pak nazočnost nasilnom činu (Arambašić, 1996).


potres-djiete.jpg

"Teška vremena prijatelju moj, đavo ih odnio...” svira mi u ušima već danima....možda čak i mjesecima. Ova nam godina zaista ne da mira. A kad se napokon činilo da će malo "popustiti" desila se nova katastrofa. I nije teško oteti se dojmu da nema kraja...da godina koja nam dolazi neće biti nimalo bolja od prethodne...da nas priroda kažnjava...i još mnogo takvih crnih misli...Bile one istinite ili ne, mislim da je najvažnije da se zapitamo pomažu li nam da se bolje nosimo sa svime ovime što nam se trenutno događa.


Udruga PROMENTZ

Udruga PROMENTZ

Ninska 1, 10360 Sesvete
Hrvatska
info@psiholoskapomoc.hr



Copyright Psihološkapomoć.hr 2020.