Terapija igrom (Play terapija)

Terapija igrom (play terapija)

Koliko često ste zatekli svoje dijete kako od vas traži razgovor o stresnom danu u vrtiću? A koliko često vas je tražilo još samo jednu igru nakon večere ili još samo malo više vremena u parku? Djeca će rijetko jasno reći što ih muči – njihov jezik je igra, a što bolje naučimo ”pričati” njihovim jezikom, jasnije ćemo ih razumjeti.

Što je terapija igrom i kako djeluje?

Djecu ne možemo jednostavno pitati o tome kakve probleme imaju niti bi nam u većini slučajeva oni na to pitanje mogli odgovoriti s tom lakoćom kao odrasli. Ovisno o stupnju razvoja i karakteru djeteta, ono što je za nas topli razgovor s terapeutom, za djecu jest igra.

Samo zato što su djeca nerijetko premala kako bi racionalno sagledala situaciju i kontrolirala svoje emocije, ne znači da ne doživljavaju emocije poput nesigurnosti, straha ili stresa. Pravilno razrađenom igrom i intervencijom terapeuta, dijete na zabavan i nenametljiv način uči kako svoje emocije može na najbolji način izraziti te ih regulirati. Posljedično, naučit će suočiti se s problemima i teškim situacijama kao i izgraditi svoje samopouzdanje.

Unutar terapije igrom postoje razni pristupi pa će tako terapeut koristiti znanja iz geštalt, kognitivno-bihevioralne psihoanalitičke ili neke druge terapije.

Kome pomaže terapija igrom?

Terapija igrom namijenjena je ciljnoj skupini djece između 3 i 12 godina, no uz određene prilagodbe i eventualnu podršku roditelja može se primijeniti i na mlađu odnosno stariju djecu.

Razne su situacije koje mogu ostaviti traga na mentalnom zdravlju djeteta, a samo neke od njih su razvod roditelja, gubitak bliske osobe ili životinje ili bolesti i ovisnosti u obitelji. Osim stresnih životnih okolnosti, terapija igrom dobar je odabir za djecu s poremećajima iz autističnog spektra, ADHD-om, anksioznošću ili problemima u ponašanju. Barzegary i Zamini (2011) navode znatno poboljšanje u koncentraciji te kontrolu impulzivnosti i hiperaktivnosti kod djece s ADHD-om nakon primjene terapije igrom.

Nije loše zatražiti stručno mišljenje ako je dijete bilo izloženo stresnoj situaciji čak i ako ono ne pokazuje izravne znakove stresa i traume. Djeca svoje emocije izražavaju znatno drugačije od odraslih te nije rijetkost da ostanu neprimijećene.

Kako izgleda terapija igrom?

Za razliku od mnogih ostalih terapijskih pravaca, u terapiji igrom proces ne započinje interakcijom terapeuta i pacijenta. Umjesto toga, prvi razgovor terapeut započinje s roditeljima djeteta te se pritom upoznaje s djetetovim problemom te samim time skuplja osnovne informacije bitne za terapiju. Potom se upoznaje s djetetom s kojim pokušava razviti prisan odnos. U ovoj vrsti terapije nužno je povjerenje koje stvara temelj sigurnog okruženja u kojemu će dijete slobodno izraziti svoje emocije.

Struktura susreta nije zadana već ju smišlja stručnjak. Neke od igara korištene u terapiji igrom su psihodrama u grupi (obično 3 – 8 djece), igre u kojima dijete uz pomoć figurica gradi svoj svijet te Winnicottove šaralice gdje klijent i terapeut komuniciraju crtežom, zatvorenih očiju.

Ne postoji definirano trajanje terapije već se isto prilagođava svakom djetetu individualno. Prosječan broj susreta obično je između 15 i 20, no ovisno o stupnju otvorenosti djeteta te vrsti samih teškoća i njihovom trajanju, terapija može trajati dulje ili kraće od navedenog okvira.

Kako, kao roditelj, najbolje podržati dijete u terapiji?

U početku je svakako dobra ideja djetetu objasniti tko je terapeut te mu reći da je to osoba koja pomaže i igra se s djecom. Bitno je naglasiti da dijete nakon terapijskog susreta ne treba detaljno ispitivati o tome kako je bilo, već ćete sve bitne informacije saznati od terapeuta direktno.

Izvori

Barzegary, L., & Zamini, S., (2011). The Effect of play therapy on children with ADHD. Procedia – Soc. Behav. Sci. 30, 2216–2218.

ceti.hr

huti.hr

tigrom.hr