Mnogi od nas zamišljali su se u ulozi osobe koja dobiva dijagnozu fizičke bolesti. Možda smo se identificirali s glavnim likom u nekom filmu ili s glavnim junakom neke knjige. Ali, koliko se nas zapitalo kako bismo reagirali da dobijemo dijagnozu psihičke bolesti ili poremećaja? Uostalom, kako bi se to nama uopće moglo dogoditi, zar ne?
Ako zauzmemo perspektivu osobe koja je još do jučer bila visoko funkcionalna u svakom segmentu svog života, a danas promatra doktora koji joj objašnjava da ima psihičku bolest…možemo li zamisliti kako se takva osoba osjeća i koliko je u takvoj situaciji spremna razumjeti što se dogodilo te koliko je spremna na proces liječenja i oporavka?
A zašto je to uopće važno? Zato što su osobni angažman pacijenta, vraćanje kontrole nad vlastitim životom te opiranje stigmatizaciji glavni faktori procesa oporavka. U procesu osnaženja, psihički bolesnik može naći snagu unutar sebe kako bi se borio s bolešću. Ipak, pacijenti često razmišljaju o psihičkim bolestima u okvirima stereotipa.
