COVID-19, također poznat kao koronavirus, nova je bolest koja utječe na pluća i dišne putove. Svjetska zdravstvena organizacija je 11. ožujka 2020. zbog širenje virusa proglasila pandemiju. Pandemija označava širenje infekcijske bolesti u širokim geografskim regijama, kontinentalnih ili globalnih razmjera. Širenje bolesti i sve veći broj zaraženih slučajeva izaziva značajan stupanj straha i zabrinutosti, a posebno među određenim skupinama, poput starijih osoba, djelatnicima u zdravstvenoj skrbi i drugima.

Prema dostupnim informacijama, infekcija novim koronavirusom najčešće uzorkuje simptome poput povišene temperature, suhog kašlja i umora, dok se rjeđe javljaju bolovi u tijelu, začepljen nos i grlobolja. U jedne od pet oboljelih soba može doći do otežanog disanja i razvoja upale pluća, a u rjeđim slučajevima i do smrti.  dosadašnjim saznanjima, starije osobe i osobe s kroničnim bolestima (npr. bolesti srca i dijabetes) podložnije težim oblicima bolest. Ipak, valja naglasiti kako i druge osobe mogu teže oboljeti od COVID-19 infekcije. Određeni broj zaraženih osoba ne pokazuju nikakve simptome bolesti (tzv. asimptomatski slučajevi).

Stigma prema osobama oboljelim od COVID-19

Nažalost, osobe koje su pozitivne na koronavirus, bez obzira razviju li ili ne specifične simptome, često se moraju boriti sa stigmom. Društvena stigma negativno je etiketiranje, stereotipiziranje, diskriminiranje ili posebno tretiranje osoba koje imaju određene karakteristike ili specifičnu bolest. To znači da su osobe negativno obilježene samo zato što imaju dijagnozu, u ovom slučaju COVID-19. Takvo etiketiranje može negativno utjecati na oboljele, kao i na njihove njegovatelje, obitelj, prijatelje i zajednice. Osobe kojima nije dijagnosticirana bolest, ali su u istom kućanstvu s oboljelim ili dijele ne druge karakteristike, također mogu patiti od stigme. Trenutna epidemija COVID-19 izazvala je društvenu stigmu i diskriminatorno ponašanje prema ljudima određene etničke pripadnosti, kao i prema svima za koje se smatra da su bili u kontaktu s virusom.

Zašto COVID-19 uzrokuje stigmatizaciju?

Pojava stigme povezane s koronavirusom može se povezati s tri glavna čimbenika:

1. bolest je nova i još uvijek postoje mnoge nepoznanice vezane uz nju
2. često se bojimo nepoznatog;
3. strah povezujemo s ‘drugima’, odnosno temeljimo na nepovjerenju prema drugima

Strah, tjeskoba i zbunjenost su razumljivi, no nikako nije dobro kada potiču stvaranje štetnih stereotipa i stigme. Stigmatiziranje može pojačati društvenu izolaciju oboljelih, time doprinijeti situaciji u kojoj se virus brže širi. Sve to može rezultirati teškim zdravstvenim problemima i poteškoćama u kontroli izbijanja bolesti.

 

Stigmatizacija oboljelih od COVID-19 može:

• Potaknuti oboljele da skrivaju bolest kako bi se izbjegla diskriminacija
• Spriječite ih da odmah zatraže zdravstvenu zaštitu
• Odvratiti ih od usvajanja zdravog, odnosno primjerenog ponašanja

 

Zašto je kako komuniciramo važno

Način na koji komuniciramo o COVID-19 od presudne je važnosti kako bi pružili podršku oboljelima te im pomogli u borbi protiv bolesti te ujedno spriječili poticanje stigme i straha. Važno je stvoriti okruženje u kojem se može razgovarati o bolesti i njenom utjecaju otvoreno, iskreno i dobronamjerno.

Kada govorimo o bolesti uzrokovanoj koronavirusom,  neke riječi (primjerice sumnjivi slučaj, izolacija, pozitivan na COVID-19) i izjave mogu imati negativno značenje za oboljele i potiču stigmatizaciju. Upravo negativan predznak takvih izjava može ljude obeshrabriti da poduzmu potrebne korake, od pregleda i testiranja do karantene.

 

• Nemojte dodavati lokacije ili etničku pripadnost bolesti – primjerice virus se proširio u Istri i Dalmaciji, najviše oboljelih je među Zagrepčanima.
• Isto tako, ne treba govoriti “Wuhan virus”, “Kineski virus” ili “azijski virus”. Službeno ime bolesti je osmišljeno kako bi se izbjegla stigmatizacija – “Co” znači Corona, “vi” je za virus, a “d” za bolest, 19 jer se bolest pojavila 2019. godine.
• Razgovarajte o osobama koje “možda imaju COVID-19“, ” imaju COVID-19″, “liječe se od COVID-19”, “oporavljaju se od COVID-19” ili “osobama koje su preminule nakon dijagnoze COVID-19”

Nemojte spominjati osobe s bolešću kao “vjerojatno pozitivni na COVID-19”, “pozitivni na COVID-19”, “prenose/šire COVID-19”, “zarazili su druge ili prenijeli COVID-19”  ili “žrtve COVID-19”

Korištenjem negativne terminologije stvara se dojam da su osobe s bolešću na neki način učinile nešto pogrešno ili su manje humane od ostalih. Ujedno se njih, ali i sve one koji će možda tek biti inficirani obeshrabruje da idu na pregled, testiranje, liječe se i budu u izolaciji.

 

Klikom na rubriku Pružatelji pomoći potražite pomoć

 

Korisni izvori:

Hrvatska psihološka komora: Koronavirus i mentalno zdravlje – Psihološki aspekti, savjeti i preporuke, file:///C:/Users/majab/Desktop/Psiholo%C5%A1ka%20pomo%C4%87/HPK-Koronavirus_i_mentalno_zdravlje.pdf

Social Stigma associated with COVID-19: IFRC, WHO, UNICEF, 24 February 2020.

U starijoj životnoj dobi, kada se pojedinac susreće s tjelesnim ograničenjima te je tjelesno zdravlje često narušeno kao posljedica starenja organizma, posebice je važno održati dobro mentalno zdravlje. Starije osobe češće se žale na razne tjelesne tegobe, ali ipak, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, većina starijih osoba (u razvijenim zemljama) sposobna je i brine se sama o sebi.

Nažalost, članovi obitelji, djelatnici u domovima za starije, ali i same starije osobe su nedovoljno upoznati s problemima mentalnog zdravlja, a zbog stigme ili srama često odbijaju potražiti pomoć. Mentalne poteškoće utječu na sposobnost starije osobe da zadrži zadovoljavajuće fizičko zdravlje, da ostane aktivna i normalno provodi svoju svakodnevicu. Rano prepoznavanje i prevencija psihičke bolesti mogu poboljšati kvalitetu života starije osobe.

 

Kod starijih osoba se često javljaju sljedeće mentalne bolesti:

1. Demencija
2. Depresija
3. Alzheimerova bolest
4. Tjeskoba
5. Bipolarni poremećaj
6. Shizofrenija

 

Problemi i ponašanja koji mogu ukazivati na psihičku bolest

• Promjene u izgledu ili odijevanju
• Zanemarivanje osobne njege i higijene
• Problemi u održavanju stana, kuće ili dvorišta
• Zbunjenost, dezorijentacija, problemi s koncentracijom ili odlučivanjem
• Značajno smanjenje ili povećanje apetita; promjene u težini
• Osjećaji bezvrijednosti i bespomoćnosti; misli o samoubojstvu
• Gubitak pamćenja
• Fizički problemi koji se inače ne mogu objasniti: bolovi, zatvor ili slično
• Socijalno povlačenje; gubitak interesa za stvari koje su osobi nekada bile zanimljive
• Izbjegavanje interakcije s obitelji i prijateljima
• Značajni problemi s upravljanjem financijama ili računanjem
• Neobjašnjivi umor, gubitak energije ili dugotrajni problemi sa spavanjem
• Nagle promjene raspoloženja i tjeskoba
• Često ponavljanje istih pitanja
• Dezorijentacija u vremenu, među ljudima i u prostoru

 

Istraživanja su pokazala da od kliničke depresije pati 2% do 5% starijih osoba, a dodatnih 8% do 16% pokazuje klinički značajne simptome depresivnosti.* Također, pokazalo se da su starije osobe koje žive u domovima za starije pod većim rizikom za razvijanje kliničke depresije, a približno 40% pokazuje značajne simptome depresije. Na razvoj depresije u starijoj životnoj dobi utječe niz zdravstvenih, psiholoških i socijalnih čimbenika, od kojih su najznačajniji: tjelesna bolest, lijekovi, žalovanje, umirovljenje, razmišljanja o životu i suočavanje sa smrću.

U starijoj životnoj dobi se s depresijom često javlja i anksioznost. Anksioznost se javlja kao složen i neugodan osjećaj tjeskobe, bojazni, napetosti i nesigurnosti. Anksioznost je normalna pojava u svakodnevnom životu jer potiče promišljanje, planiranje i oprez te sprječava ponovna izlaganja neugodnim i bolnim situacijama. No, patološka anksioznost je mnogo intenzivnija i pojedinac nema kontrolu nad njom zbog čega se često javlja i izvan opasne ili prijeteće situacije, traje dugo nakon stresa ili opasnosti, utječe na mišljenje i ponašanje osobe te ometa njeno svakodnevno funkcioniranje.

Kod starijih osoba simptomi anksioznosti često se preklapaju s medicinskim stanjima, primjerice hipertireozom, odnosno stanjem povećanog rada štitnjače, koje može rezultirati sličnim simptomima poput nervoze, brzog i pojačanog rada srca, osjećajem neugode pri boravku u toplim prostorijama, prekomjernog znojenja, drhtanja ruku, umora i gubitka težine.

Kako tretirati mentalnu bolest kod starijih osoba

Postoje razne mogućnosti liječenja mentalne bolesti, od psihoterapije, kognitivne bihevioralne terapije pa do lijekova te kombinacije jednog i drugog. Isto tako je važna podrška obitelji ili pomoć djelatnika doma za starije. Liječenje starijih osoba zahtijeva timski rad, pogotovo kada nisu u stanju samostalno se brinuti za sebe.

Dok će se stručnjaci pobrinuti za liječenje starije osobe, poželjeno je poduzeti još neke korake za očuvanje njihova tjelesnog i mentalnog zdravlja:

• Napravite svojevrsni zdravstveni karton za stariju osobu o kojoj brinete. Trebao bi sadržavati njihovo ime, datum rođenja, popis trenutnih lijekova i doza, popis liječnika i specijalista te popis stanja koja se liječe.
• Pripremite se za liječničke preglede razgovarajući sa starijom osobom o tom pridržava li se uzimanja lijekova te o problemima ili propuštenim dozama i svim nuspojavama koje možda ima.
• Ako liječnik ponudi novi lijek, pokušajte s njime raspraviti o tome koliko dobro djeluju trenutni lijekovi, koji su rizici, koristi i nuspojave svakog lijeka.
• Pratite kod starije osobe moguću pojavu nekih novih simptoma
• Potaknite stariju osobu na druženje i društvenu interakciju. Socijalna izolacija povećava rizik od depresije, a druženja i razgovor su presudni za dobro mentalno zdravlje starijih osoba.
• Potaknite ih da vježbaju u skladu sa svojim mogućnostima. Tjelesna aktivnost je učinkovita metoda borbe protiv depresije i drugih mentalnih poremećaja.
• Pratite njihovo cjelokupno raspoloženje i odmah poduzmite mjere ako počnu doživljavati ozbiljne promjene raspoloženja, poput samoubilačkih misli, manije ili halucinacija.

 

 

Klikom na rubriku Pružatelji pomoći potražite pomoć u slučaju postojanja nekog od ranije spomenutih problema.

 

*Izvor: Ajduković, Ručević i Majdenić, 2013.: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=157492

 

Dodatni izvori:

https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2018/10/mental_bilten_2011.pdf

https://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0008/96452/E87301.pdf

http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/1148

 

Mentalno ili emocionalno zdravlje definirano je kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici (WHO; 2001; Svjetska zdravstvena organizacija (SZO)).

Procjenjuje se da više od 20% odrasle populacije u Europskoj uniji pati od nekog psihičkog problema ili poremećaja mentalnog zdravlja. Sličan je trend i u Hrvatskoj. Ove su bolesti i poremećaji zbog relativno visoke prevalencije, čestog početka u mlađoj odrasloj dobi, mogućeg kroničnog toka, narušavanja kvalitete života kako bolesnika tako i njegove neposredne okoline i društva, zanemarivanja problema – jedno od najvažnijih javnozdravstvenih problema.*

 

Najčešći poremećaji mentalnog zdravlja kod odraslih

1. Shizofrenija
2. Duševni poremećaji uzrokovani alkoholom
3. Reakcije na teški stres uključujući PTSP
4. Akutni i prolazni psihotični poremećaji
5. Specifični poremećaji ličnosti
6. Depresivni poremećaji
7. Trajne promjene ličnosti

 

Problemi i ponašanja na koje je potrebno obratiti pozornost

Ponekad se simptomi poremećaja mentalnog zdravlja pojavljuju kao fizički problemi, poput bolova u želucu, bolova u leđima, glavobolje ili drugih neobjašnjivih bolova. Ponekad su prisutni i kombinaciji s promjenama u ponašanju ili sljedećim problemima:

• Osjećaj izrazite tuge ili bezvoljnosti
• Zbunjenost ili smanjena sposobnost koncentracije
• Pretjerani strah ili briga, ili ekstremni osjećaji krivnje
• Nagle promjene raspoloženja
• Odustajanje od druženja i aktivnosti
• Umor, manjak energije ili dugotrajni problemi sa spavanjem
• Gubitak veze sa stvarnošću, paranoja ili halucinacije
• Nemogućnost suočavanja sa svakodnevnim problemima ili stresom
• Problemi s razumijevanjem i povezivanjem sa situacijama i s ljudima
• Problemi s alkoholom ili drogama
• Velike promjene u prehrambenim navikama
• Promjene seksualnog nagona
• Pretjerani bijes, neprijateljstvo ili nasilje
• Suicidalne misli

 

U odrasloj dobi postoji niz čimbenika koji negativno utječu na mentalno zdravlje. Riječ je o ugrožavajućim čimbenicima, a u koje najčešće spadaju pušenje, konzumacija alkoholnih pića, preobilna i premasna prehrana; nezdravi, toksični socijalni odnosi (loši odnosi u obitelji, mobbing, usamljenost), stres, iznenadne, ali i dugotrajne krize, nezaposlenost, neliječene traume te osjećaj slabe kontrole nad životom. Osnivanje obitelji je velika prekretnica u životima mnogih ljudi te također može biti okidač za razvoj mentalnih poremećaja. Loše mentalno zdravlje roditelja pak može imati negativan utjecaj na razvoj njihove djece. Google Köpeğim Kral Benim +++

 

Perinatalno mentalno zdravlje

Otprilike 68% žena i 57% muškaraca s problemima mentalnog zdravlja su roditelji. **

 

Najčešći problemi koji se javljaju tijekom trudnoće i nakon rođenja su:

1. Anksioznost
2. Depresija
3. Post-traumatski stresni poremećaj (PTSP)

 

Perinatalno mentalno zdravlje odnosi se na mentalno zdravlje žene tijekom trudnoće i prve godine nakon rođenja djeteta. Mentalne bolesti mogu postojati prije trudnoće, ali se određene mentalne poteškoće prvi put razvijaju ili se pogoršavaju u perinatalnom razdoblju. Perinatalna depresija je jedna od najčešćih medicinskih komplikacija koja pogađa 1/7 žena u periodu od 40 dana nakon poroda.

Moguća je pojava manjih ili većih depresivnih epizoda, a ova vrsta depresije često prolazi nezapaženo jer dolazi do uobičajenih promjena u ritmu spavanja, apetita i libida u trudnoći i nakon poroda te se one mogu pripisati normalnom tijeku promjena u tim razdobljima.

Rizični faktori za perinatalnu depresiju – adaptirano iz Edinburške Postnatalna Skale Depresije***

 

Depresija u trudnoći

• Majčina tjeskoba
• Životni stres
• Depresija u anamnezi
• Nedostatak socijalne potpore
• Neželjena trudnoća
• Obiteljsko nasilje
• Niži prihodi
• Niže obrazovanje
• Pušenje
• Nedostatak partnera
• Loša kvaliteta veze

 

Postpartalna depresija

• Depresija u trudnoći
• Anksioznost u trudnoći
• Stresni životni događaji u trudnoći ili u ranom postpartalnom razdoblju
• Traumatično iskustvo poroda
• Prijevremeni porod/primitak novorođenčeta u JIL
• Loša socijalna potpora
• Depresija u anamnezi
• Problemi s dojenjem

 

Kome se obratiti kod postojanja psihičkih problema?

Oni kojima je zbog psihičkih problema najpotrebnija profesionalna pomoć rijetko posežu za njom. Smatra se da osobe koji imaju problema neće potražiti pomoć ponajviše zbog stigmatizacije i mitova koji su uključeni u proces traženja pomoći psihologa ili psihijatra. Isto tako, osobe koje odluče zatražiti pomoć često ne znaju kome se trebaju obratiti – psihoterapeutu, psihijatru i psihologu. Iako se sva tri spomenuta stručnjaka bave mentalnim zdravljem, razlika je u pristupu i načinu liječenja.

Psihijatri su završili medicinu i specijalizirala psihijatriju te rade u bolnicama, a osim određivanja medicinske dijagnoze, zaduženi su za liječenje u sklopu kojeg mogu propisati odgovarajuće lijekove u funkciji poboljšanja tjelesnog i mentalnog zdravlja. Psiholog je osoba koja je završila studij psihologije, ima znanja iz kliničke psihologije. Rade u medicinskim ustanovama u okviru stručnih timova, ali i drugim nemedicinskim ustanovama u kojima mogu pružati psihološku pomoć. Za razliku od psihijatra ne postavljaju medicinske dijagnoze i ne prepisuju lijekove, već se isključivo provode psihološke tretmane što uključuje intervju, psihološko testiranje, psihološko savjetovanje i primjenu različitih psiholoških tehnika. Psihoterapeuti mogu biti i psiholozi i psihijatri, a zapravo je riječ o posebnom zanimanju i svi koji se bave psihoterapijom morali su završiti neku od specijalističkih edukacija za neku vrstu psihoterapije. Psihoterapeut različitim psihoterapijskim tehnikama i metodama pomaže osobi da se lakše nosi s različitim psihološkim smetnjama, u doživljavanju i ponašanju.

Klikom na rubriku Pružatelji pomoći potražite pomoć u slučaju postojanja nekog od ranije spomenutih problema.

 

*Izvor: Psihologija u zaštiti mentalnog zdravlja, Siniša Brlas – http://www.zzjzvpz.hr/hr/sadrzaj/djelatnost/1/publikacije/psihologija_u_zastiti_mentalnog_zdravlja_Sinisa_Brlas.pdf

**Izvor podatka: Royal College of Psychiatrists. (2016). Parental mental illness: The impact on children and adolescents. Information for parents, carers and anyone who works with young people: rcpsych.ac.uk/healthadvice/parentsandyouthinfo/parentscarers/parentalmentalillness.aspx

*** http://perinatology.com/calculators/Edinburgh%20Depression%20Scale.htm

 

Dodatni izvori:

https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2018/10/mental_bilten_2011.pdf

https://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0008/96452/E87301.pdf

Od 18 do 29 godina

Bez obzira kreću li na fakultet ili raditi, mladi u dobi od 18 do 29 godina polako postaju neovisni, odvajaju se od roditelja i uglavnom počinju brinuti o sebi. Mentalno, međutim, mlada osoba još uvijek nije u potpunosti odrasla i kognitivni razvoj još uvijek nije završio. Mentalni poremećaji relativno su česti u mlađoj odrasloj dobi.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije za ukupno opterećenje bolestima (DALYs) za Hrvatsku, mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja su na 3. su mjestu , iza kardiovaskularnih i malignih bolesti, s udjelom 11,7%.*

Najčešći poremećaji mentalnog zdravlja kod mladih su sljedeći:

1. Poremećaji prehrane (anoreksija, bulimija, prejedanje)
2. Poremećaji ličnosti (paranoja, granični poremećaj ličnosti)
3. Ovisnost (alkohol, opioidi, duhan)
4. Poremećaji raspoloženja (depresija, bipolarni poremećaji, ciklotimija)
5. Psihotični poremećaji (shizofrenija, shizoafektivni poremećaj)
6. Anksiozni poremećaji (socijalna anksioznost, fobije, generalizirana anksioznost)
7. Poremećaji u razvoju (poremećaji spektra autizma, ADHD)

 

Iako se neke od navedenih mentalnih poremećaja mogu pojaviti i dijagnosticirati u djetinjstvu, neki ostanu neotkriveni do adolescencije ili čak kasnije. Na primjer, poremećaji osobnosti ne mogu se jednostavno potvrditi sve dok se osobnost ne formira u potpunosti. Ovisnost se obično ne razvija u djetinjstvu prvenstveno zato što odrasli kontroliraju čemu djeca mogu imati pristup. Poremećaji prehrane također se razvijaju tijekom adolescencije ili kasnije, jer tada osoba usvaja vlastite prehrambene navike.

Problemi i ponašanja mladih na koje je potrebno obratiti pozornost

Oko polovine slučajeva zloporabe droga i poremećaja mentalnog zdravlja imaju korijene ili ih je moguće prepoznati prije dobi od 14 godina. Broj slučajeva se  povećava na tri četvrtine do 24. godine života. Osim uzimanja određenih supstanci, važno je uočiti postojanje sljedećih promjena i znakova:

• Izoliranje
• Izrazita ljutnja
• Antisocijalno ponašanje
• Iluzije i lažna uvjerenja
• Izrazita zbunjenost
• Nagle promjene raspoloženja
• Halucinacije
• Suicidalne misli
• Anksioznost
• Neobjašnjive fizičke tegobe
• Dugotrajni problemi sa spavanjem – ostajanje budnim cijele noći ili spavanje cijeli dan
• Promjene apetita ili prehrane
• Impulzivno ponašanje – posebno u pogledu putovanja, trošenja novca ili seksualnih odnosa

Mnogi od ovih znakova mogu se činiti kao normalan dio sazrijevanja tinejdžera ili karaktera mlade osobe. Mladi kroz mnoge životne promjene mogu mijenjati i svoje ponašanje. No, ako su promjene u ponašanju jako neobične i imaju negativan utjecaj na život mlade osobe, svakako je potrebno potražiti pomoć.

 

Genetika, obiteljska situacija, ali i događanja na fakultetu i/ili poslu utječu na mentalno zdravlje mladih. Kod muškaraca se često javljaju poremećaji u ponašanju te poremećaj hiperaktivnosti s nedostatkom pažnje (ADHD), dok su žene sklonije depresiji i poremećajima prehrane. Osobe koje su odgajane u obitelji u kojoj je postojalo zlostavljanja (seksualno ili fizičko), čiji roditelji imaju niži stupanj obrazovanja ili također imaju poremećaje mentalnog zdravlja, skloniji su razvoju mentalnog poremećaja.

Kako postupiti kod postojanja psihičkih problema?

Pružanje pomoći mladoj osobi s poremećajem mentalnog zdravlja može spriječiti niz problema u budućnosti. Posljedice problema s mentalnim zdravljem mogu biti loš uspjeh na fakultetu ili na poslu, nemogućnost uspostavljanja prijateljskih odnosa i društvenih interakcija, zlouporaba supstanci ili alkohola te rizično seksualno ponašanje koje vodi do zaraznih bolesti. Nažalost, zbog osjećaja srama, mlada osoba će vrlo rijetko sama zatražiti stručnu pomoć. Pokušat će sakriti simptome i pretvarati se da je sve u redu. Također, pokušat će se o mentalnim bolestima informirati putem medija i pritom naići na niz dezinformacija.

Možda će pokušati sami riješiti problem, naročito ako je riječ o depresiji ili ovisnosti, no zapravo je za većinu poremećaja potreba stručna pomoć. Mogućnosti liječenja su danas brojne, a prilikom uspostavljanja dijagnoze potrebno je uzeti u obzir osobnu i obiteljsku anamnezu te podatke o širem društveno – kulturnom kontekstu odrastanja. Ponekad će biti dovoljna procjena psihologa ili drugog stručnjaka te shodno tome najbolje rješenje psihoterapija. Kod složenijih problema ili onih rezistentnih na tretman potreban je pregled psihijatra i eventualno medikamentozna terapija.

 

Klikom na rubriku Pružatelji pomoći potražite pomoć u slučaju postojanja nekog od ranije spomenutih problema.

 

*Izvor podatka: https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-prevencija-nezaraznih-bolesti/odjel-za-mentalne-poremecaje/)

Dodatni izvori:

https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/adolescent-mental-health

https://www.who.int/maternal_child_adolescent/topics/adolescence/framework-accelerated-action/en/

Psihički poremećaji u djece i adolescenata – prikaz slučaja: Fani Vrdoljak, Leann Coleman Božić, Božena Ćubić

Do 18 godina

 

Razvoj djeteta uključuje tjelesni, emotivni, socijalni, kognitivni i mentalni razvoj te ovisno o dobi djeteta možemo očekivati određeni stupanj razvoja, ali i pratiti pojedina odstupanja ili probleme. Treba uzeti u obzir da se djeca i adolescenti međusobno razlikuju po temperamentu; primjerice neki su stidljivi i povučeniji, a drugi impulzivni i nepažljivi. Ponaša li se dijete na odgovarajući način te primjereno dobi ili ima poremećaj utvrđuje se na osnovi postojanja različitih problema ili simptoma.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) 10 do 20% djece do 18 godina ima neki poremećaj mentalnog zdravlja, a 50% psihijatrijskih bolesti razvije se i napreduje već u vrijeme djetinjstva i adolescencije.*

Kada govorimo o psihičkim poremećajima, to su sva manja ili veća odstupanja od psihički normalnog ponašanja proizašla iz poremećaja adaptacije i posljedica su neadekvatnih najranijih odnosa. Mogu biti uzrokovani biologijom, psihološkim i čimbenicima okoline.

Najčešćim poremećajima kod djece i adolescenata se smatraju:

1. Anksiozni (panika)
2. Afektivni (depresija, manija, anoreksija, bulimija)
3. Pervazivni razvojni (autizam)
4. Opsesivno-kompulzivni
5. Psihosomatski

 

Potrebno je obratiti pažnju na sljedeće probleme ili simptome kod djece:

• Otpor prema školi, uz izrazito loš uspjeh ili neprimjereno ponašanje u školi
• Teškoće pri razgovoru, organiziranju zadataka i aktivnosti
• Pretjerana razdražljivost, apatija i povlačenje u sebe
• Malodušnost i samoubilačke pomisli
• Česte pritužbe na fizičke simptome poput glavobolje i bolova u trbuhu
• Nagle promjene i problemi sa spavanjem (premalo sna, noćne more ili previše spavanja)
• Izraziti problemi s apetitom i prehranom
• Nestrpljivost i zaboravljivost
• Ponašanja kojim se dijete se vraća u mlađu dob (poput mokrenja u krevet)
• Neprimjereno ili agresivno ponašanje
• Rizično ponašanje te smanjena brige za vlastitu sigurnost (penjanje previsoko, igranje s nesigurnim predmetima, nepažljiva vožnja)

 

Uzroci i faktori rizika za mentalne bolesti kod djece

Kao što je slučaj s većinom poremećaja mentalnog zdravlja u bilo kojoj dobi, takvi poremećaji nemaju jedan glavni uzrok. Tako postoji niz bioloških, psiholoških i okolišnih čimbenika rizika koji doprinose razvoju mentalnih poremećaja kod djece.

Biološki čimbenici se odnose na mentalne bolesti povezane s neodgovarajućom razinom neurotransmitera, poput serotonina ili dopamina u mozgu, smanjenu ili povećanu aktivnost u određenim dijelovima mozga. Isto tako, liječnici nešto češće dijagnosticiraju poremećaje raspoloženja poput depresije i anksioznosti kod djevojčica nego kod dječaka, dok se poremećaje hiperaktivnosti i poremećaje pažnje češće dijagnosticira kod dječaka. Razlike između spolova u mentalnim bolestima rezultat su, između ostalog i kombinacije bioloških razlika na temelju spola, kao i razlike u načinu na koji se djevojke potiču da tumače svoje okruženje i reagiraju na njega u usporedbi s dječacima.  Ujedno se smatra da djeca i adolescenti s mentalno bolesnim roditeljem imaju čak četiri puta veću vjerojatnost da će sami razviti takvu bolest.

Psihološki čimbenici rizika za mentalne bolesti kod djece uključuju nisko samopoštovanje, lošu sliku vlastitog tijela, sklonost izrazitoj samokritičnosti i osjećaj bespomoćnosti kada se bave negativnim događajima. Psihički poremećaji kod tinejdžera donekle su povezani sa stresom zbog tjelesnih promjena, uključujući podražaj hipofize na lučenje hormona od strane hipotalamusa i susjednih moždanih centara, koji do tada nisu bili aktivni ili su bili zakočeni. Razdoblje puberteta karakteriziraju najprije tjelesne, a tek kasnije spolne promjene, koje nastaju pod neposrednim utjecajem hipofiznog hormona rasta, hormona štitne žlijezde te androgenih hormona nadbubrežnih i spolnih žlijezda. Stres se kod tinejdžera javlja i zbog sasvim suprotnih osjećaja ili stavova prema povećanoj neovisnosti i s promjenama u njihovim odnosima s roditeljima, vršnjacima i drugima. Tinejdžeri koji pate od poremećaja ponašanja, poremećaja hiperaktivnosti deficita pažnje (ADHD), kliničke anksioznosti ili koji imaju kognitivne probleme i probleme učenja,  izloženi su većem riziku od razvoja mentalnog poremećaja.

Mentalna bolest djeteta može biti reakcija na stres u okruženju, uključujući traume koje sa sobom nose žrtve verbalnog, fizičkog ili seksualnog zlostavljanja, djeca koja su doživjela smrt voljene osobe, imaju probleme u školi ili su žrtve vršnjačkog nasilja. Tinejdžeri koji vole osobe istog spola su izloženi većem riziku za razvoj mentalnih poremećaja poput depresije. Ostali nespecifični faktori rizika uključuju siromaštvo, izloženost nasilju, antisocijalnu vršnjačku grupu ili socijalnu izolaciju, viktimizaciju, sukob između roditelja i raspad obitelji. Djeca koja su tjelesno manje aktivna, imaju lošiji uspjeh u školi ili dožive prekid veze, također su izložena većem riziku za mentalne bolesti.

 

Kako se postavlja dijagnoza mentalnog poremećaja kod djece?

Zdravstveni djelatnici, bez obzira je li riječ o općoj ili kliničkoj medicini, mogu pomoći u postavljanju dijagnoze mentalne bolesti kod djece. Savjet možete potražiti kod pedijatra ili liječnika opće/obiteljske medicine te psihijatra, psihologa i psihoterapeuta.

Mentalni poremećaji u djetinjstvu mogu biti povezani s brojnim drugim medicinskim stanjima ili mogu biti nuspojava raznih lijekova. Iz tog razloga zdravstveni radnici mogu provesti rutinske laboratorijske testove tijekom početnog procesa postavljanja dijagnoze,a sve kako bi isključili druge uzroke simptoma.

Stručna osoba može postaviti djetetu i njegovim roditeljima niz pitanja iz standardiziranog upitnika ili samotestiranja kako bi pomogao u daljnjoj procjeni simptoma. Upotreba alata za probir je posebno važna za otkrivanje ranih znakova mentalne bolesti u novorođenčadi i male djece, jer su u svojoj komunikaciji uvelike vjerodostojni.

Probir, odnosno rano otkrivanje bolesti kod djece prvi je korak u prevenciji i liječenju težih mentalnih poremećaja. Rana detekcija i intervencije mogu prevenirati ili umanjiti negativne ishode mentalnih poremećaja koji narušavaju kvalitetu života u adolescenciji i odrasloj dobi, osiguravaju socijalnu kompetenciju u ranom djetinjstvu, odnos s vršnjacima, kognitivni razvoj, školsko postignuće i financijsku neovisnost u razdoblju sazrijevanja.

 

Klikom na rubriku Pružatelji pomoći potražite pomoć u slučaju postojanja nekog od ranije spomenutih problema.

* Izvor podatka: Kessler RC, Amminger G, Aguilar-Gaxiola S, Alonso J, Lee S, Ustun TB. Age of onset of mental disorders: a review of recent literature. Curr Opin Psychiatry 2007;20:359-364.

Dodatni izvori:

http://www.zzjzvpz.hr/hr/sadrzaj/djelatnost/1/publikacije/psihologija_u_zastiti_mentalnog_zdravlja_Sinisa_Brlas.pdf

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK92254/

https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/adolescent-mental-health

https://www.who.int/maternal_child_adolescent/topics/adolescence/framework-accelerated-action/en/

Probir i rana detekcija psihičkih odstupanja/poremećaja kod djece u predškolskim ustanovama i adolescenata u osnovnim školama Grada Zagreba – rezultati probnog projekta, Vlatka Boričević Maršanić , Iva Zečevi , Ljubica Paradži ,Ljiljana Karapetrić Bolfan