U situacijama dramatičnih događaja kao što je stradavanje djeteta, svi se uznemirimo, a društvene mreže se užare. Većina ima potrebu nešto reći ili napisati, a u objavama je puno ljutnje i agresije. Nerijetko se traže brza rješenja, kažnjavanje pa čak i linč.

Zašto imamo jasan stav o nekom događaju, iako često nemamo sve potrebne informacije? Zašto odmah moramo pronaći krivca? Nije jednostavno odgovoriti na ova pitanja, niti je to cilj ovog teksta, ali se nadam da će on poslužiti kao poticaj za promišljanje i osvještavanje mehanizama koji su u osnovi takvih ponašanja. Oko nas je puno informacija, potrebno ih je „složiti“ u dojam, sliku. Često za to nemamo vremena, već moramo brzo reagirati. Jedan od razloga zašto težimo pojednostavljivanju informacija i guranju u kategorije je bolje snalaženje među njima. Mi brzo i lako stvaramo prve dojmove. Potreban nam je kratak susret s nekom osobom da bismo stvorili dojam, mišljenje o toj osobi. Jedna od posljedica je da pripadnike neke skupine smatramo sličnima ili istima, pa ćemo olako izjaviti da su „Dalmatinci lijeni“ ili da su „Škoti škrti“.