child.jpg

Današnja situacija u društvu stresna je mnogima i nekako nam se čini da stalno primamo loše vijesti. Često smo „prikovani“ uz televizijske ekrane i mobitele te napeto pratimo vijesti i događaje čak i kada smo svjesni da u nama bude negativne emocije.

Sasvim je razumno da od negativnih vijesti i emocija želimo zaštititi one koje volimo, a pogotovo naše najmlađe. Ne želimo ih izlagati stresu, brizi i panici. No oni (djeca) osjećaju našu uznemirenost i često izbjegavanje razgovora o izvoru naše zabrinutosti može kod djeteta izazvati veću brigu, ali i nepovjerenje u nas. Danas su djeca okružena medijima te vijesti dobivaju s mnogo različitih strana bez obzira koliko se trudili zaštiti ih od istih. Mlađa djeca teško odvajaju slike koje vide od njihove stvarnosti te mogu percipirati da su u velikoj opasnosti i zateći Vas pitanjem: „Što se događa, hoćemo li svi umrijeti?“


photo-1593992811641-f713353cdebc-1200x800.jpg

Konvencija o pravima djeteta, donesena 1989.godine, međunarodni je dokument u kojem se navode različite skupine prava djece. Prava djece se baziraju na ostvarivanju njihovih potreba, pa se nepoštivanjem osnovnih dječjih prava ne zadovoljavaju njihove osnovne potrebe. Postoje četiri vrste prava: prava preživljavanja, prava na razvoj, zaštitna prava i prava sudjelovanja odnosno participacija.

Pravo na sudjelovanje je pravo djeteta da sudjeluje u donošenju odluka koje ga se tiču, a koje su u skladu s djetetovim stupnjem zrelosti. Na taj način se djeca pripremaju biti aktivni građani, oni od odraslih uče na koji način preispitivati autoritete i izraziti svoje mišljenje a da nikoga ne ugrožavaju. Uče izraziti svoja zapažanja, uče da ih se sluša i ozbiljno doživljava. Kada dijete sudjeluje, ono se osnažuje, stječe kompetencije, uči kako utjecati na svijet oko sebe, a odrasli su dužni osigurati uvjete za razvoj tih snaga i kompetencija.


judge-1200x675.jpg

U situacijama dramatičnih događaja kao što je stradavanje djeteta, svi se uznemirimo, a društvene mreže se užare. Većina ima potrebu nešto reći ili napisati, a u objavama je puno ljutnje i agresije. Nerijetko se traže brza rješenja, kažnjavanje pa čak i linč.

Zašto imamo jasan stav o nekom događaju, iako često nemamo sve potrebne informacije? Zašto odmah moramo pronaći krivca? Nije jednostavno odgovoriti na ova pitanja, niti je to cilj ovog teksta, ali se nadam da će on poslužiti kao poticaj za promišljanje i osvještavanje mehanizama koji su u osnovi takvih ponašanja. Oko nas je puno informacija, potrebno ih je „složiti“ u dojam, sliku. Često za to nemamo vremena, već moramo brzo reagirati. Jedan od razloga zašto težimo pojednostavljivanju informacija i guranju u kategorije je bolje snalaženje među njima. Mi brzo i lako stvaramo prve dojmove. Potreban nam je kratak susret s nekom osobom da bismo stvorili dojam, mišljenje o toj osobi. Jedna od posljedica je da pripadnike neke skupine smatramo sličnima ili istima, pa ćemo olako izjaviti da su „Dalmatinci lijeni“ ili da su „Škoti škrti“.


Udruga PROMENTZ

Udruga PROMENTZ

Ninska 1, 10360 Sesvete
Hrvatska
info@psiholoskapomoc.hr



Copyright Psihološkapomoć.hr 2020.